Rijetko tko mi je u posljednje vrijeme toliko zaokupio pažnju svojim stilom i energijom kao Ana Podhraški. Njezine modne kombinacije privukle su me na prvu, ali još više način na koji ih nosi i osobnost koja se vidi i preko ekrana. U njezinu stilu ima nečeg neopterećenog, zaigranog i osobnog, zbog čega sam poželjela saznati više o osobi koja stoji iza njih.
Stil se često povezuje s praćenjem trendova, a nerijetko se čini da upravo zbog njih na kraju svi izgledamo slično. Komadi se izmjenjuju, trendovi dolaze i odlaze, a u toj se izmjeni ponekad izgubi ono najvažnije, naš osobni pečat.
Ipak, odjeća je puno više od onoga što nosimo na sebi. Način na koji se odijevamo često je odraz onoga što jesmo, kako se osjećamo i kako doživljavamo svijet oko sebe. S Anom smo razgovarali o osobnom stilu, autentičnosti i trendovima, ali i o njezinu pogledu na život, ljudima koji je inspiriraju i važnosti uživanja u malim, svakodnevnim trenucima.
Draga Ana, za one koji će se prvi put susresti s tobom, predstavi nam se!
Hjoj, odmah najteže pitanje (smijeh). Pa evo, ja sam Ana Podhraški, imam 33 godine i volim život. Kreativna sam i pozitivna osoba, volim ljude, druženja i izražavati se na sve moguće načine.
Trenutačno se bavim prodajom i marketingom u beauty industriji, a u slobodno vrijeme razvijam i svoj Instagram profil, koji mi je jedan od načina izražavanja.
Tvoj stil teško je ne primijetiti, baš kao i energiju koju nosiš. Jesi li oduvijek imala tu hrabrost odijevati se drugačije?
Otkad sam bila mala djevojčica, obožavala sam se oblačiti i presvlačiti. Sjećam se da sam još kao mala primjećivala što drugi nose i da mi je, iz nekog razloga, bilo važno kako su odjeveni moji najbliži, odnosno moja obitelj.
“Isto tako se sjećam da su mi se često sviđali neki odjevni komadi koji su drugima bili čudni, dok su meni bili sasvim normalni. Znala sam dobivati komentare poput toga kako sam hrabra ili kako one to nikad ne bi mogle nositi. Moram priznati da su mi ti komentari bili čudni jer ja nisam vidjela ništa čudno u tome (smijeh). Ali da, otkad pamtim, bila sam ta koja je voljela eksperimentirati s modom. To je jednostavno oduvijek dio mene.”
Ana Podhraški
I danas se dogodi da prijateljicama pošaljem fotografiju nečega što sam kupila, a njihove reakcije budu: „Ajme, što je to? Kako ćeš to nositi?” Onda to iskombiniram i na kraju im se svidi.
A kako gledaš na današnje trendove, brzu modu i dojam da svi izgledamo slično?
Moram priznati da ja na to ne gledam baš tako. Smatram da smo mi ljudi skloni vraćati se u prošlost i misliti da je prije sve bilo bolje. Oduvijek je tako, pa tako i danas. Ako pogledamo kroz povijest, u određenim su razdobljima ljudi izgledali slično, čak i u velikim metropolama poput New Yorka i Pariza. Sedamdesetih su se, primjerice, nosile slične frizure, boje i upečatljiva šminka.
“Ono što mislim da je danas problematično jest brzina izmjene trendova. Brza moda jako se razvila i sve nam brže dolaze novi komadi i trendovi koje bismo navodno trebali pratiti jer nam netko govori da su aktualni. U svemu tome ponekad se zaista teško snaći.”
Ana Podhraški
Misliš li da nam danas nedostaje individualnosti u odijevanju ili smo jednostavno postali nesigurniji u izražavanju vlastitog stila?
Moj je stav da bi svatko trebao nositi ono u čemu se osjeća ugodno, bez obzira na sve. Ako se netko ne osjeća dobro u upečatljivom komadu odjeće ili nakita, zašto bi ga nosio?
Smatram da bi odjeća trebala raditi za nas, a ne bismo mi trebali pod svaku cijenu pokušavati nositi nešto što nismo. Ako nešto nosimo samo zato što mislimo da moramo, onda to nema smisla. Meni je oduvijek bilo prirodno nositi komade koji su upečatljivi i posebni, ali zašto bi svi morali biti takvi?
Puno se danas govori o autentičnosti. Ta je riječ postala toliko prisutna da se ponekad čini kako polako gubi svoj smisao. Svi žele biti autentični, a istovremeno se čini da nikad nije bilo teže ostati svoj. Kako ti to vidiš?
Da, slažem se. Biti autentičan postalo je nešto čemu svi težimo, a u toj želji da budemo drugačiji možda ponekad izgubimo dio onoga što zapravo jesmo.
Na primjer, vidim cure koje izgledaju fantastično u elegantnim, užim komadima, ali ih više ne nose jer se sada nose oversized krojevi i svi moramo biti u širokom. Odbacuju stil u kojem se dobro osjećaju i sjajno izgledaju samo zato što je neki drugi trend trenutačno popularan.
Vjerujem da trebamo njegovati stil koji je u skladu s nama. Ako si clean girl, budi clean girl. Ako si maksimalist, budi to. Nema smisla raditi stvari koje ne osjećamo i koje nam nisu prirodne. Stil nije samo odjeća, nego odraz našeg karaktera. Moj stil je ono što ja jesam i vjerujem da je to najposebniji dio onoga što nosim. Nisu to samo odjevni predmeti, nego ekstenzija svega onoga što jesam. Moj pristup životu vidi se i izvana.
Spomenula si da se tvoj pristup životu vidi i kroz način na koji se odijevaš. Odakle dolazi ta pozitivnost koju nosiš u sebi? Jesi li oduvijek bila takva?
Jesam, oduvijek volim druženja, ljude i život. Ali, jednako kao i većina nas, često sam bila na sto strana, nesvjesna trenutka u kojem se nalazim. Imala sam jednu životno prekretnu situaciju zbog koje sam morala usporiti i koja me natjerala da postanem svjesnija sadašnjeg trenutka.
“Sjećam se jednog dana kada sam otišla u šetnju i našla se u parku. Znam da možda zvuči blesavo, ali počela sam se ljuljati i nikad prije nisam bila toliko prisutna u trenutku. Bila sam svjesna svega oko sebe, lišća, drveća, neba i jednostavno sam samo bila tamo gdje jesam.”
Ana Podhraški
Često se sjetim tog trenutka jer nikad poslije nisam uspjela biti toliko prisutna. Teško mi je ponovno postići taj osjećaj. Mislim da je to jedan od najvećih problema današnjeg vremena i užurbanog života. Ili smo u prošlosti ili jurimo prema budućnosti koja se još nije dogodila i za koju uopće ne znamo kako će izgledati.
I sama se ponovno nađem u toj jurnjavi. Život te jednostavno odnese, ali pokušavam se podsjetiti na taj trenutak i na to koliko je prekrasno zaista biti prisutan. Vjerujem da bismo tome svi trebali težiti.
Što te pokreće i inspirira?
Puno toga me inspirira, ali najviše ljudi kojima sam okružena. Pokreće me moj partner, s kojim dijelim svakodnevicu, moja sestra, prijateljice i ljudi koje volim. Inspiriraju me njihova energija, podrška, način na koji gledaju na svijet i sve ono što jedni od drugih učimo.
Pokreću me i mali, svakodnevni trenuci, nova iskustva, putovanja i osjećaj da rastem, učim i postajem bolja verzija sebe. Volim biti okružena ljudima koji me potiču da razmišljam drugačije, izlazim iz svoje zone komfora i hrabro slijedim ono što me veseli.
Što misliš, čega nam danas kao društvu, nedostaje?
Smatram da nam kao društvu najviše nedostaje prisutnosti u trenutku, sposobnosti da malo zastanemo, osvrnemo se oko sebe i zaista uživamo u onome što imamo i u mjestu na kojem se upravo nalazimo. Često smo toliko usmjereni na ono što tek trebamo postići, što nam nedostaje ili što bismo još mogli imati da zaboravljamo živjeti ono što već imamo.
Mislim da je važno stvoriti neki svoj mali svijet u kojem ćemo se osjećati ispunjeno, pronaći zadovoljstvo u jednostavnim stvarima i biti zahvalni na onome što nam je zaista potrebno. To ne znači da trebamo prestati težiti boljem, sanjati veće snove ili raditi na sebi, nego naučiti kako istovremeno biti zadovoljni sadašnjim trenutkom i otvoreni za rast.
Vjerujem da je jedan od najvažnijih životnih zadataka upravo upoznati samoga sebe, razumjeti što nas uistinu ispunjava, što nam donosi mir i što nas čini sretnima, neovisno o tuđim očekivanjima i društvenim mjerilima uspjeha. Možda bismo, kada bismo malo više živjeli svjesno, a malo manje u stalnoj utrci za nečim novim, shvatili da nam za sreću često ne treba više, nego samo sposobnost da prepoznamo vrijednost onoga što već imamo.
