Toliko se piše o generaciji Z i njihovim drugačijim postavkama kad je riječ o poslu i životu generalno da smo svi stvorili neku sliku. Neki misle da su lijeni i nezahvalni, dok ih neki vide kao genijalnu generaciju koja se bori za sebe i napokon mijenja poslovni svijet. Situacija, kao i inače, nije crno bijela.
Dva različita svijeta?
Iako se iskreno nadamo da i generacija Z čita ovaj tekst, realna strana pokazuje da će to biti slučaj u jako malom postotku. Prema svim mogućim podacima i istraživanjima, znamo da je attention spam generacije Z jako mali. Ne čitaju, informacije konzumiraju kroz video sadržaj, a pretražuju na TikTok-u. Koliko god nam to išlo na živce, to je realnost današnjeg vremena i načina na koji konzumiramo informacije. Vjerojatno bi nam svima bilo bolje da se jednostavno prilagodimo, a ne postajemo generacija naših roditelja i “prije je bilo bolje” narativa.
Revolucija iz krivih razloga?
Pa ipak, kada pričamo o načinu na koji milenijalci i gen Z pristupaju poslu, vjerujem da tu svi primjećujemo osjetne razlike. S onim najočitijima kao što su – gen Z se ne zadržava toliko na jednom poslu, pri prvom znaku nezadovoljstva odlaze i manje su strahu, dolazi i nešto puno dublje. Prije desetak, petnaest godina bilo je normalno provesti godinu, pa i dvije na nerijetko besplatnoj ili baš mizerno plaćenoj pripravničkoj poziciji.
Kad ste zadnji put vidjeli takav oglas ili čuli da netko odrađuje besplatno pripravništvo? Stvarno nisam zagovornik stava “kako smo mi mogli” i sličnog i smatram da je cilj evolucija i konstantno poboljšavanje. I ostale slične spike, naravno. Ali, i to jedno veliko “ali” je što je dovelo do tolike promjene i toga da su ljudi u svojim ranim dvadesetima nesretni i na rubu depresije ako odmah ne ostvaruju SVE ciljeve?
Ambicija vs. anksioznost
Dolazimo do jedne malo mračnije strane generacije Z. A to je njihova brzo rastuća borba s depresijom, anksioznošću i ostalim sličnim problemima povezanim s mentalnim zdravljem. Osim toga, generacija Z ima manje bliskih prijatelja nego milenijalci, češće se osjećaju usamljenima i češće misle da se nisu ostvarili i da im je život promašaj. Promašaj u ranim dvadesetima? Da ne nabrajamo dalje, jasno je da se ta generacija nosi s nekim stvarima koje većini milenijalaca u ranim dvadesetima nisu bile na radaru. I sad, dolazimo do toga koliko je njihova izražena ambicija i želja za napredovanjem stvarna, a koliko je produkt trenutne situacije društva u kojem, ako nisi napredovao 6 mjeseci, neuspješan si.
Hrabrost ili glupost?
Ono što milenijalci najviše zamjeraju generaciji Z je njihova bahatost i “ nepoštovanje” u poslovnom okruženju, prije svega, naravno, prema starijim kolegama.
E sad, tu postoji jedno veliko pitanje - tko određuje što je nepoštovanje, a što je vjera u sebe i borba za sebe? Odgovor na to pitanje može se tumačiti na milijun načina, ali činjenica je da to što ne trpe više stvari koje im ne odgovaraju mora biti dobra za sve. Jer, realno, koga briga kako je bilo prije 10 godina?
Često čujem komentare, koji se često tiču rada na nekim konvencionalnim poslovima. Čude se, naime, što više nije privlačno raditi 10 sati dnevno za minimalne ili nikakve novce. “Ali znanje koje se dobije je neprocjenjivo…” Moguće. Ali oni su rekli da nije. Njima nije i to je stvarna promjena koja se događa koju treba poštovati bez obzira na to što smo mi prolazili. Što je ispravno i postoji li to uopće. Vjerojatno ne zna baš nitko.
Silver lining?
Ipak, unatoč gore nabrojanim negativnim stvarima, generacija Z po puno stvari zaista je revolucionarna. Kao prva generacija koja pokazuje zube klasičnom poslovnom 9-5 sustava i koja se više ili manje uspješno bore protiv usiljenih pravila kojima su kročile prijašnje generacije. Iako možda podnose preveliku žrtvu za to, postoji velika šansa da će upravo oni biti ključni za trajne promjene u načinu na koji živimo. Ono čemu se nadamo je da neće platiti preveliku cijenu za to, ali nijedna revolucija ne prolazi bez žrtava, zar ne.
Photo: Unsplash, Pinterest