Past Lives – nenaporna drama koja pogodi gdje ne želimo. Istraživanje života kojeg živimo i ljudi koji smo postali.
Neočekivani film koji je osvojio ljude
Od svih filmova koji bi mogli ući u kategoriju za Oskar – Past lives je uložio najmanje u marketing i snimljen je s najmanjim budžetom. Ali, tematika je ispala toliko poznata svima, bez obzira o kojem se aspektu života radi.
Nora (Greta Lee) i Hae Sung (Teo Yoo) bili su prijateljici iz djetinjstva u Koreji sve dok Nora i njezina obitelj nisu emigrirali u Kanadu. Više od 20 godina kasnije, kao odrasli, ponovno se vide i povezuju. To dovodi do razmišljanja o vlastitim životima i onome što je moglo biti.
Čula sam i pročitala toliko dobrih stvari o ovom filmu i to me natjeralo da ga pogledam. Bila sam gotovo sigurna da neće opravdati hype (jer kad se to realno dogodi), ali bilo je suprotno. Ovaj film je još dugo ostao sa mnom i natjerao me da napišem svoj prvi review.
Nisam fan romantičnih filmova, pogotovo onih koji prečesto odu u klišej. Ali, likovi su toliko stvarni, povezani i zanimljivi da sam se lako uvukla u njihov svijet. Oba glavna lika, ali i sporedni za koje mislim da su jako važni za dojam, se postepeno razvijaju i polako nas uvlače u svoje komplicirane osjećaje i živote.
Savršeno razrađeni likovi
Stalno vidimo nove aspekte likova. Stvari koje mislimo o njima stalo se mijenjaju sve dok shvatimo da zapravo nema crno – bijelog i da je njihova situacija toliko životna, obična, a ne može biti neobičnija. Kad gledamo kako likovi donose odluke o vlastitom životu – ima i previše prilika za propitivanje vlastitih životnih odluka i gdje su nas odvele.
Past Lives je prekrasno snimljen. Postoji puno trenutaka bez teksta u kojima vidimo djeliće grada i ljude koji tamo žive. Ovakve scene znaju biti dosadne, ali u ovom filmu dodaju atmosferi, i dovode do još razmišljanja – kako ljudi žive, žale li za svojim odlukama i kako se s tim nose. Često kamera samo stoji na likovima dok ne govore ništa, kako bi mogli vidjeti emocije na licu i samo donijeti zaključak o onome što misle i tko je kakva osoba.
U ovom filmu postoji romantična priča, koja nije ništa revolucionarno, ali način na koji je ispričana i na čemu je fokus u filmu je potpuno drugačije od tipične romantične komedije. Mislim da je centar filma promišljanje ljudskog iskustva. Težina odluka koje donosimo i gdje nas te odluke vode, a da možda u trenutku donošenja odluke toga nismo ni svjesni.
Ako niste gledali film, spoileri kreću SAD pa preskočite jer ga stvarno želite pogledati.
Obični životi s teškim odlukama
Nora je ambiciozna spisateljica koje živi i radi u New Yorku. Oduvijek je bila uspješna i isticala se, a i kad je selila iz Koreje sama sebi je to objasnila s “Ljudi iz Koreje ne osvajaju Nobelove nagrade.”
Dvanaest godina kasnije, kada se ponovno poveže s Hae Sungom, rastrgana je između dvije stvari koje želi: biti s njim i posvetiti se svom poslu. Na kraju, kad postane jasno da njihova veza trenutno ne može uspjeti i da utječe na njezin rad, ona je prekida. Zna tko je i što želi i spremna je odreći se nekih drugih stvari koje isto želi, ali ih trenutno ne može dobiti.
U filmovima se često provlači narativ da možemo imati sve što želimo – što ovdje nije slučaj. Nekad se moramo više usredotočiti na određene stvari u određenim periodima života kako bi ispunili svoje ciljeve. Donosimo odluke o tome što nam je važno i tako nekad izgubimo nešto što isto tako želimo. Sve je u izborima koje donosimo na putu – to na kraju odredi tijek našeg života.
U filmu ništa nije prenaglašeno. Sve je nekako obično i moguće. Pa je tako Norin odnos s Arthurom realan prikaz kako moderne veze često budu praktične, bez neke prevelike eksplozije. Iako se udala za Arthura zbog zelene karte, njihova veza se razvila, oni se vole i lijepo žive. I iako nema neke lude ljubavi zbog koje se tresu noge – Nora voli život koji je izgradila i nije ga se spremna odreći.
Teško je izabrati stranu i do kraja formirati jasno mišljenje o likovima – jer su toliko životni, sa svim svojim vrlinama i manama – nesavršeni. Arthur koji je tu kao na putu nastavka velike ljubavi zapravo je pun razumijevanja prema Nori, voli ju i pokušava razumjeti iako se na trenutke osjeća ugroženo.
Između je cijeli spektar emocija i do kraja se nadamo da će ipak ta svemirska ljubav pobijediti. Na kraju – kao što to najčešće i bude u životu – pobjeđuje život, manji rizik i ostanak na sigurnom mjestu.
Film je prekrasan, lijep, tužan, duhovit i nekako skroz običan. Sve u životu je trade off – svaka odluka koju donesemo i put koji izaberemo znači da smo morali odustati od nekog drugog puta. I iako ne znači da s našim izborom nismo zadovoljni – nekad se teško ne pitati – što ako.
Fotografije: preuzete s @pastlivesmovie