/Piše: Anamarija Virant/
“Strah od donošenja odluka može biti toliko jak da na kraju stojimo na mjestu i ne izaberemo ništa. Odluka izabere nas i time gubimo kontrolu nad vlastitim životom.”
Postoji li itko kome ja lako donijeti odluku?
Vjerovali ili ne – postoje ljudi koji odluke donose lako. Ili barem puno lakše od nas overthinkera koji smo u stanju analizirati sve mjesec dana, odlučiti se i onda opet ispočetka. Nađemo se pred zidom i na kraju nas to dovede do osjećaja da nemamo baš nikakvu kontrolu nad stvarima koje nam se događaju.
Jeste ikad bili u situaciji u kojoj znate da je određena odluka jedino rješenje, ali ste izludili sami sebe i na kraju ju donijeli u zadnji čas? Vjerujem da nam je ova situacija svima dobro poznata.
Strah od donošenja odluka ima čak i svoj prigodni naziv – decidophobia. Vjerojatnost da imate baš ovo stanje je vjerojatno mala, al to ne znači da nam donošenje bilo kakve odluke, od onih najmanjih do najvećih, ne otežava život.
Strah od pogrešne odluke
Logično, mi zapravo nemamo strah od same odluke – bojimo se donošenja krive. I to može biti paralizirajuće. U svojoj knjizi “Thinking, Fast and Slow” Daniel Kahneman govori o sustavima koje trebamo usvojiti radi lakšeg donošenja odluka. I iako sistemi postoje, i dalje se radi o velikoj količini neugodnih osjećaja koje donošenje odluke donosi. Naročito kad jedna odluka isključuje drugi scenarij. Što je bolje? Kad bi nam barem netko rekao.
Odluke donosimo na dnevnoj razini – od toga kad ćemo se probuditi, što ćemo obući i kojim putem voziti ili ići na posao. To su odluke koje su automatizirane i o njima ne razmišljamo pa ih tako ni ne doživljavamo. Ali, realno naš cijeli dan sastoji se od niza odluka i nemoguće je ići kroz život bez donošenja odluka. Pa ipak, iako smo si dokazali bezbroj puta da smo i više nego sposobni donositi odluke – i dalje odluke koje mi precipiramo kao bitne donosimo uz puno muke.
Kao što Daniel i piše u svojoj knjizi – mi se zapravo ne bojimo same odluke, bojimo se posljedica koja će ona ostaviti na nas.
Odluka je samo još jedna akcija, a njena težina ovisi o našoj percepciji i važnosti koju joj dajemo. Samo mi sami odlučujemo koliko su odluke teške ili lagane.
Ovo zvuči jako jednostavno, ali u teoriji i nije baš tako.
Ljudi koji imaju jako izraženi strah od donošenja odluke često odlaze u samosabotažu. Kao posljedica događa se osjećaj gubitka kontrole nad vlastitim životom što za posljedicu ima još veći strah. Začarani krug. A najveća, većini nas znana posljedica je prokrastinacija. Radimo sve osim onog što moramo samo kako bi izbjegli suočiti se s onim što nikako ne možemo izbjeći.
“Upravo sam obavila zadatak koji sam odgađala 6 mjeseci za koji mi je na kraju trebalo 5 minuta.”
Kako si olakšati?
Naravno da ne postoji univerzalno rješenje kod donošenja odluka koje će biti primjenjivo na sve i koje će svima koristiti u svakoj situaciji. Ali, u ostatku svoje knjige nudi rješenja koja nam mogu pomoći prilikom “težih odluka”.
Bilo da je riječ o davanju otkaza, selidbi, prekidu veze ili nekim drugim životnim odlukama, tvrdi da se treba pripremiti i obratiti pažnju na činjenice i stvari koje možemo kontrolirati.
Postoje razni trikovi koji mogu olakšati ovaj proces, a ključe je vježba i ponavljanje. Što više odluka donesemo svjesno, to će svaka iduća biti lakša jer si vjerujemo.
Dakle, moramo se naučiti donositi odluke kao što smo naučili čitati ili brojati. A u tome najviše pomaže priprema.
“ Kada smo suočeni s više mogućih scenarija, najviše će nam pomoći osjećaj da imamo kontrolu, a to možemo dobiti samo dobrom pripremom, pa čak i ako je ona samo privid. Taj osjećaj da smo mi u kontroli dat će nam dozu samopouzdanja koja nam je potrebna za donošenje odluke bez pretjeranog razmišljanja i s vjerom da je to najbolji ishod za nas.”
Fotografije: Pinterest, Unsplash
