Mi nismo previše razmišljali kako ćemo doći do toga što želimo. Znali smo da želimo raditi vani zbog prilika, destinacija i šireg tržišta – ali mi smo cijelo vrijeme uživali u onome što radimo, sve ostalo događalo se prirodno i spontano.
Danilo i Sharon – bračni par, roditelji i poslovni partneri. Jedni su od najpoznatijih destination fotografa vjenčanja- ne samo u regiji već u svijetu. Njihove fotografije prepoznate su od brojnih inozemnih parova koji su se zaljubili u njihov stil i način fotografiranja. Proglašeni su najbolji fotografima vjenčanja u Europi, a njihove radove su prepoznali i objavili Vogue, Elle Brides, Lane i drugi.
Poznati su po svojim fotografijama na kojima su usavršili upotrebu blica i ponudili stil koji dotad nije bio viđen na našim prostorima.
Smješteni u Somboru, veliki dio godine provode putujući i fotografirajući luksuzna vjenčanja koja znaju trajati i po pet dana. Sve je na nivou visoke produkcije, a sve napravljene fotografije dogovaraju se baš svi detalji – od očekivanog rezultata do vizualnog smjera koji će biti prikazan na fotografijama.
Kada smo razgovarali – iz njihove perspektive se sve čini jako jednostavno i lagano, a možda je taj pristup tajna njihovog uspjeha. – Kako nam je Danilo rekao : Ako ne odustaneš uspjeh se jednom mora dogoditi.
Kako je počela vaša priča i kako ste se odlučili na ovu nišu – destination fotografa vjenčanja?
Kako to obično bude negdje usred onoga čime smo se bavili shvatili smo da su nam vjenčanja zanimljiva. Ja sam počeo kao modni fotograf usmjeren na fotografiju i editoriale za modne magazine dok je Sharon u to vrijeme radila kao vizažistica u na modnim setovima.
Nakon nekog vremena Sharon se zainteresirala za editiranje fotografija i tako je zapravo i ona ušla u svijet fotografije – taj dio joj je bio zanimljiv kako bi mogla “popeglati” sve što joj se nije sviđalo vezano uz make up i polako se i ona zaljubila u fotografije. Ubrzo smo shvatili da nas okruženje u kojem radimo ne ispunjava previše, da se osjećamo sputano unutar svih formi koje moramo ispoštovati i tako smo došli do vjenčanja. Prva vjenčanja koja smo fotografirali bila su daleko od ovoga što radimo danas – ali svidjelo nam se, bilo je opušteno i imali smo puno slobode u načinu rada.
Nakon što ste otkrili da su vjenčanja vaša niša, kako je došlo do vizije podignuti to na jedan viši nivo i fotografirati vjenčanja na drugačiji način?
Kako oboje dolazimo iz modnog svijeta – takav način modne fotografije nam je bio prirodan i odlučili smo takav stil fotografije prenijeti i na vjenčanja. To se baš nije radilo dotad kod nas i rezultati su bili odlični. Bio je to jedan potpuno drugačiji način fotografiranja od onoga na što smo navikli i finalni rezultat se jako svidio ljudima. U tom trenutku smo shvatili da samo na tragu nečega i da je to smjer u kojem želimo ići. Tada – nismo imali konkretan plan kako doći do ovoga što radimo danas, ali smo znali da moramo doći do inozemnih klijenata kako bi mogli raditi na razini kojoj želimo. Uvijek kažemo da nije toliko bitno kakva je fotografija nego što ili tko je na fotografiji. To može napraviti ogromnu razliku.
Upornost, sreća, kombinacija toga ili nešto treće. Što je bilo presudno?
Iskreno ne znamo. Mislim da je bilo kombinacija svega navedenog. Naravno da uvijek postoji faktor sreće – da je klijent u tom trenutku vidio baš naš rad, a ne rad nekog drugog, da smo mi tom trenutku bili slobodni ili samo da smo ostvarili neki kontakt koji nam je kasnije nešto donio. Ali i nama su treble godine da dođemo do ovoga gdje smo danas. Počeli smo prije desetak godina i to je bilo razdoblje koje je funkcioniralo gotovo offline, pa je i način rada bio skroz drugačiji. Mi smo svoju bazu klijenata gradili na osnovu preporuka i dobro obavljenog posla. Instagram je tu došao kasnije i pomogao nam je, ali prvo smo se morali dokazati isključivo svojim radom.
Mislim da je naš uspjeh kombinacija svega što smo radili uz malu dozu sreće. Ali mi smo stvarno uživali u procesu. I koliko god zvučalo kao klišej, ako voliš što radiš ne opterećuješ se toliko krajnjim rezultatom i manje su šanse da ćeš odustati kad se dogodi odbijanje ili kad stvari ne idu kako želiš.
Danas veliki dio godine provodite putujući po svijetu luksuzna vjenčanja. Posao je dinamičan i u najvećoj sezoni može biti iscrpljujući. Kako se nosite s tim i usklađujete s privatnim životom?
Mi imamo predivnu obitelj koja je uvijek tu uz nas. Imamo dvije djece i naša obitelj je uvijek spremna uskočiti kada trebamo otputovati radi posla i biti odsutni određeni period vremena. Navikli smo svi zajedno na ovakav tempo i zbilja nemamo problem u organizaciji. Naravno, ništa bez baka – pa znamo reći da su one temelj cijele firme.
Mi imamo periode u godini kad više putujemo, ali zato i veliki dio godine smo stalno dostupni i provodimo po cijele dane s našom djecom tako da je to dobar balans.
Što se tiče tempa – posao zna biti malo stresan, ali ga jako volimo raditi i zato te neke dijelove ne osjetimo. Radimo ovo od ranih dvadesetih i navikli smo na ovaj tempo. Nije nam previše zasad i uživamo u mogućnostima koje nam ovaj posao nudi.
Klijenti s kojima radite često imaju dosta ekstravagantna, luksuzna vjenčanja. Ima li nekih ludih, nerealnih zahtjeva i kako to rješavate?
Baš zbog ovakvih stvari radimo detaljnu pripremu kako bi osigurali da naši klijenti znaju točno što će dobiti. Dosad stvarno nismo imali neke nepredviđene situacije i zahtjeve. Istina je da se promijenio način na koji radimo i za što fotkamo – prije su to bili bookovi, a sad su najbitnije društvene mreže pa često moramo imati fotografije već idući dan ili čak isti. Ali navikli smo na to i svjesni koliko im je to važno pa nemamo problema s tim.
Iz našeg iskustva, kad su veći budžeti u pitanju i kad fotografiramo za ljude koji se ne opterećuju toliko s novcem puno je lakše raditi. Jer iznos koji oni izdvajaju njima ne predstavlja stres. Stvarno možemo reći da su nam iskustva samo pozitivna.
Što mislite da danas sprječava ljude na našem području da pokušaju raditi ono što stvarno žele i zapravo provide život u nezadovoljstvu?
To nije slučaj samo kod nas. Kako dosta vremena provodimo vani - generalno postoje pozitivniji i negativniji ljudi. Ovi prvi uvijek će naći način da barem pokušaju, dok će ljudi koji imaju negativan pogled na život uvijek vidjeti neki problem - ili je kriva država ili vrijeme ili nešto treće. Jer kao, da se sve to posloži, onda bi pokušali - a zapravo ne bi nego imaju izlike.
Ljudi često nalaze neku dozu zadovoljstva u samosažalijevanju i to ih drži na mjestu. Pogotovo kad su ljudi mladi, zašto ne probati jer kako ćeš inače znati.
Uzor ste mnogim mladim fotografima, a nedavno ste pokrenuli i Reflections academy. Odakle ideja? Imate li želje još više se baciti u podučavanje i prenošenje znanja?
I prije pokretanja vlastitog projekta često smo bili gosti predavači na raznim konferencijama. Volimo prenositi znanje drugima i zapravo smo htjeli na neki način vratiti zajednici. Tako se rodila ideja o Reflections academy gdje prenosimo svoja znanja i zapravo nudimo uvid u cijeli proces našeg rada i kako doći do rezultata i fotografija koje mi radimo.
Ide stvarno jako dobro, ljudi su zadovoljni i uživamo jako i u tom segmentu posla.
Vaša prepoznatljivost je fotografija blicom. Što mislite o kopiranju stila i kako gledate na konkurenciju?
Nemamo nikakav problem s tim. Sve je ionako već napravljeno i nemoguće je ne inspirirati se nekim drugim. I mi kad smo počinjali smo se inspirirali radovima nekih stranih fotografa jer to dosad nitko nije radio ovdje.
Stvarno nema ništa loše u tome – čak štoviše u našoj akademiji imamo cijeli jedan dio u kojem učimo kako doslovno napraviti fotografije blicem kako ih mi radimo. Dakle nudimo kompletni proces jer želimo da ljudi koji imaju interes nauče.
Ako će netko biti bolji od tebe ti to ne možeš spriječiti, a ne znam ni zašto bi trebao. Ima mjesta za sve koji žele raditi.
Koji su planovi za dalje? Planirate li nastaviti ovim tempom ili se možda više orijentirati na dio s akademijom?
Iskreno, ovo je valjda prvi put otkad radimo da ne znamo točno koji su sljedeći koraci. Uživamo u ovom gdje smo sad i vidjet ćemo gdje će nas to odvesti. U svakom slučaju, ne planiramo smanjivati tempo, nemamo još potrebu za tim. Zapravo nam se područja rada povećavaju, ali tako smo htjeli. Najvažnije je da uživamo svaki dan, da volimo proces i dok god je tako mi smo sretni i zahvalni na svim prilikama koje nam ovaj posao donosi.
Fotografije: Danilo&Sharon; privatna kolekcija i radovi