Sjećate se onog vremena kad smo počinjali svoje karijere i bili smo spremni raditi besplatno za iskustvo i reference? Da, takav narativ otišao je u prošlost, ali i puno je više od toga.
Što se promijenilo na tržištu?
Prije desetak godina, kad je poslovno tržište izgledalo potpuno drugačije, činilo se da smo spremni napraviti stvarno puno toga za priliku. Raditi besplatno, nositi kave pa realno i trpjeti lagani mobing. Jednostavno se činilo da prilika nema dovoljno, ali i da je sve u tome – moramo imati jako dobru karijeru i truditi se dok se ona i ne ostvari. Puno ljudi sanjalo je o penjanju korporativnim ljestvama i tamo nekoj tituli koja nam je na početku karijere bila obećana. Samo ako sve napravimo kako treba. Onda smo napravili sve kako treba, a kasnije se pokazalo da ono što smo zamišljali i očekivali ipak nije garantirano. A ako se i dogodi, hoće li nas usrećiti proporcionalno količini uloženog truda?
“Bio je to vrhunac ere hustle kulture. Tamo negdje prije deset godina ideja uspjeha zvučala je dosta iscrpljujuće. Taman u to vrijeme u mainstream su ušli i poduzetnički podcasti, “girlboss” estetika, startup kultura i poruke da je svaki slobodan trenutak prilika za produktivnost. Rad nije bio samo posao nego identitet. Bio je to početak one filozofije koja se održala do danas - sve možemo i fake it till you make it.”
Danas, manje od desetljeća kasnije, čini se da se događa zaokret.
Drugačiji prioriteti ili situacija koja nas je na to natjerala?
Tržište rada je bitno drugačije, poslovi su drugačiji i imamo osjećaj da smo od 2020. proživjeli već nekoliko (ne nužno planiranih) života. Paralelno su porasle i cijene nekretnina, hrane i život je odjednom postao nekako kompliciraniji i teži. Ni prvi ni zadnji koji doživljavamo krize, kako financijske tako ni one globalne, ali sve to promijenilo je način na koji neki ljudi razmišljaju. Ako vi niste dio statistike, sigurno u svojoj okolini imate barem jednu osobu koja je promijenila karijeru i napravila totalni zaokret u vrijeme pandemije.
“I tako se pojam karijere počeo bitno mijenjati, a pojam sigurnog posla na kojem postepeno napredujemo i ostajemo desetke godina ostao je tamo negdje u 2016.”
Priznanje samima sebi
U cijelom ovom tekstu AI još nismo ni spomenuli. Poslovi i određene pozicije sad su, osim nesigurniji, i upitni uopće. Hoće li postojati? Kako se natjecati s AI-jem do kraja života? I negdje usred globalne krize, AI revolucije, pandemije i nekih nesigurnih vremena, sve više ljudi svoju sreću i svrhu ne vidi više u klasičnim karijerama.
Kako danas sve mora imati neki naziv, tako posljednjih nekoliko godina internetom kruže pojmovi poput “quiet quitting”, “anti hustle”, “career minimalism” i “soft life”. Iako zvuče kao trendovi s TikToka (što u suštini i jesu), zapravo govore o puno dubljoj promjeni odnosa prema radu i uspjehu. Prema CNBC-jevu istraživanju iz 2024., čak 47 posto pripadnika generacije Z kaže da na poslu “odrađuje minimum”, dok samo 40 posto njih tvrdi da “napreduje” i osjeća entuzijazam prema poslu. Morning Consult navodi i da se samo 36 posto mladih zaposlenika osjeća vrlo angažirano na poslu, što je znatno manje od prosjeka starijih generacija.
Svi znamo nekoga tko se žali na rad s nekim pripadnikom generacije Z. “On misli da sve mora odmah” ili “Uopće se ne trudi izvan onoga što mu je zadano” – primjera je bezbroj. Nama gotovo pa nezamislivo. Pa mi smo barem naučeni da se treba truditi i raditi i vući čak i kad kompenzacija nije ni blizu ravnopravna. Jesmo li možda samo ljubomorni?
“Možda je problem u tome što mlađe generacije više ne vjeruju da će ih klasična korporativna priča dovesti do sigurnosti koju su gledali kod svojih roditelja.”
Odrastali su uz nekoliko ekonomskih kriza, pandemiju, inflaciju, burnout kulturu i konstantnu nesigurnost tržišta rada, a nemaju ni trideset. Gledali su generacije prije sebe koje su “dale sve” poslu, a zauzvrat dobile iscrpljenost, otkaze i kronični stres. Ideja da će naporan rad automatski donijeti stabilnost više ne djeluje toliko uvjerljivo.
Kako će izgledati budućnost?
Ovo zvuči smiješno uopće i napisati. Vjerujem da to danas nitko ne zna. Tržište rada je možda i najčudnije u povijesti, ili se barem tako čini jer mi živimo ovaj trenutak. Ali činjenica je da nije baš izgledno da će se više ponavljati scenariji na koje smo učeni i koji su dosad funkcionirali. Faks, praksa, jedan posao, drugi “siguran posao” i onda napredovanja po pozicijama. Jednostavno se ne čini izgledno.
Osim toga, uz sve pritiske društvenih mreža, brzog načina života i sve češćih burnouta, svijest o mirnijem životu i poslu koji nas stvarno zanima raste. Iako, paradoksalno, danas ga je sve teže postići.
Fotografije: Pinterest
