PROČITAJ

Kolumna: O razočarenjima i što kad ne ispadne kako smo zamislili

26. lip
a psychology

Kolumna: O razočarenjima i što kad ne ispadne kako smo zamislili

Ovaj članak je u planu već neko vrijeme, ali dogodilo se da ga objavimo danas – što će razumjeti svi koji su gledali utakmicu prije dva dana. 

Očekivanja vs. realnost

Iako ne donosimo dnevne aktualne vijesti, vjerojatnost da ne znate ishod našeg nastupa na prvenstvu, ako ne živote ispod kamena bez interneta, je ravna nuli. Ovo neće biti još jedna analiza utakmice, obećajemo. 

Dakle, nakon šoka od jučer, pokislih faca, razočarenja, tuge i frustracije – pitanje je – što smo očekivali i koliko nas ta očekivanja oštećuju generalno u životu? 

Iako je ovo situacija u kojoj smo u danom trenutku stvarno iskreno tužni, razočarani i ako ništa drugo malo ljuti – vjerojatnost je da ćemo za par sati/dana biti sasvim ok i da ovo neće imati neki utjecaj na naše živote. Iako će osjećaj do kraja prvenstva biti malo gorak, vjerojatno ćemo ipak nastaviti s normalnim životima i nećemo izaći oštećeni nakon kraja prvenstva. Barem se nadamo. 

Ali, što kad su razočarenja povezana s našim osobnim životom i kad ne možemo jednostavno ugasiti TV ili ne čitati portale? Kad nam se čini da stvari jednostavno ne ispadnu onako kako smo željeli? 

Upravljanje očekivanjima

Netko je jednom rekao: “Očekivanje je korijen svih boli.” Ili prostija inačica koju koristimo, ali razumijemo se. Prema ovom citatu, kada doživimo razočaranje jednostavno znači da su naša očekivanja u neskladu s realnošću. Jer da nije tako, ne bi se ni mogli razočarati. I svi se povremeno tako osjećamo. Većina tih razočaranja neće značajno utjecati na nas, ali postoje i ona koja mogu promijeniti tijek naših života.



Prema Psychology today; “Nema iskustava potpuno slobodnih od razočaranja. I upravo to je ono zbog čega je to toliko složen ii zbunjujuć osjećaj - jer su mnoge od naših želja često nesvjesne i kontradiktorne.”

Paradoksalno, čak možemo biti razočarani kada dobijemo ono što želimo. 

U radu “Neki karakterni tipovi u psihoanalitičkom radu,” istražuje se paradoks ljudi “uništenih uspjehom.” Nesvjesno, ti ljudi vjeruju da njihov uspjeh nije opravdan, pa im postignuće ne donosi zadovoljstvo. U drugim slučajevima, čak i kada dobijemo ono što želimo i mislimo da zaslužujemo, možda ćemo otkriti da to što smo toliko željeli ne donosi očekivanu sreću i da možda to uopće nije ono što smo stvarno htjeli. 

Odnos prema očekivanjima i utjecaj odgoja

“Način na koji se nosimo s razočarenjem može biti povezan i s našim razvojem i odgojem – našim odnosom s roditeljima i drugim ranim, formativnim iskustvima.

Neki ljudi nastoje izbjeći razočaranje tako što namjerno ne pokušavaju ostvariti sve što bi objektivno mogli. Nesvjesno postavljaju niska očekivanja i izbjegavaju rizike kako bi spriječili razočaranje kod sebe ili drugih. Odlučili su da je najbolja strategija ne imati visoka očekivanja o bilo čemu. Takvo ponašanje je određeni mehanizam, ali dugoročno takvo ponašanje vodi do osrednjeg i često neispunjenog života. Ironično, ti ljudi često postanu razočaranja za sve, uključujući i sebe.

Drugi se vode suprotnom logikom i nastoje izbjeći razočaranje tako što postavljaju nerealne ciljeve. Iako sebi govore da su njihova očekivanja savršeno opravdana i realna; u praksi se to pokazuje netočnim. Postavljaju ljestvicu previsoko da bi ikada ostvarili ono što žele postići. Zaboravljaju da perfekcionizam rijetko donosi savršenstvo ili zadovoljstvo – umjesto toga, prečesto vodi do razočaranja.



Naravno, postoji zlatna sredina, a to su ljudi koji se bolje nose s očekivanjima i u skladu s tim postavljaju i ciljeve. Više je razloga zašto je to tako, ali jedan od najčešćih je: 



“Ljudi koji su imali zdravu bazu, koji su u ranom razdoblju i formativnim godinama smjeli pogriješiti i koji su iz toga izvukli pouke i poticaje za dalje imaju veću šansu za bolje nošenje s razočarenjima i samim time ostvarivanjem vlastitih ciljeva kasnije u životu.“

Stilovi suočavanja kad se razočaramo

“Velika razočaranja često predstavljaju ključne trenutke u životima ljudi. Konstruktivno suočavanje s razočaranjem može biti proces koji doprinosi osobnom rastu i povećava otpornost. Previše ljudi, kada se suoče s razočaranjem, teži pripisivanju negativnih životnih događaja svojim osobnim neuspjesima. Oslanjaju se na opsesivno analiziranje situacije, a osjećaj srama je gotovo neizbježan. Kao rezultat toga, svoju ljutnju usmjeravaju prema sebi. To ih može natjerati da kažu da su to zaslužili, da nisu dovoljno dobri. Drugi, pak, usmjeravaju svoju ljutnju prema van, prema drugima koji nisu ispunili njihova očekivanja. To doprinosi osjećajima zlobe, osvetoljubivosti i gorčine.

Nažalost, obje emocionalne reakcije drže osobu zarobljenu u mreži razočaranja. U mnogim slučajevima, razočaranje može prerasti u trajnu tugu – osjećaj gubitka, izdaje ili iznevjerenosti. Osobito je to slučaj kada razočaranje dolazi od ljudi kojima su duboko vjerovali.”

Prevladavanje razočaranja

Iako su razočaranja neugodna, uvijek možemo nešto naučiti iz njih.

Da bismo se konstruktivno nosili s razočaranjem, prvo moramo razumjeti što se dogodilo. Neke situacije razočaranja su predvidljive i možemo na njih utjecati, ali postoje i one koje su neizbježne i izvan naše kontrole. Da bismo upravljali razočaranjem, trebamo razlikovati situacije koje su pod našom kontrolom od onih koje nisu. Prepoznavanje te razlike pomoći će nam da se prikladnije nosimo s frustracijama.

Osim toga, trebamo provjeriti jesu li naša očekivanja razumna. Imamo li nerealno visoka očekivanja i stoga ciljamo previsoko? Ili možda prenisko?



Fotografije: Pinterest

Teme