Mijo Šarkanj pokrenuo je vlastiti brend po mjeri šivanih odijela – Maison Keber. 

Kad se sve više priča o fast fashion volimo vidjeti male proizvođače koji paze na svaki detalj i koji pokušavaju pobijediti ono što se čini jače – fast fashion. 

S Mijom smo porazgovarali o odluci o pokretanju vlastitog brenda odjeće s lokalnom proizvodnjom, kako je tekao proces i koji su se izazovi pojavili po putu. Cijeli razgovor pročitajte u nastavku teksta. 

Odakle ideja za osobnim brendom? Što ti je osobno značilo odijelo prije nego što si pokrenuo brend?

Ideja za Maison Keber nije nastala iz puke želje za poduzetništvom nego iz frustracije. Jednostavno nisam mogao pronaći ono što sam tražio, a to je odjeća koja ima karakter. Za mene odijelo nikada nije bilo samo komad tkanine ili uniforma za posao. Ono je oklop koji ti daje samopouzdanje i način na koji komuniciraš sa svijetom bez ijedne riječi.  

Sjećam se prvog sakoa koju sam nosio na važan dan i tog osjećaja dok sam ga nosio. Kao da je sve sjelo na svoje mjesto. Odrastao sam u vremenu kada je Varteks bio sinonim za takav standard i kvalitetu koja je trajala generacijama. Gledajući kako današnja odjeća često gubi dušu i oblik čim je zapravo počneš nositi, odlučio sam taj izgubljeni dignitet ponovno oživjeti kroz vlastitu viziju.

Danas dominira fast fashion i trendovi koji brzo prolaze, zašto si odlučio ići protiv toga i stvarati nešto svoje?

Odlučio sam ići protiv toga jer ne vjerujem u odjeću koja traje jednu sezonu. Fast fashion prodaje iluziju, ideju da si u trendu, a zapravo stvara stvari koje već za šest tjedana gube vrijednost i završavaju u otpadu. Mene zanima suprotno. Stvaranje komada koji s vremenom postaju bolji, a ne zastarjeli. Želio sam vratiti kulturu odijevanja koja ima supstancu i trajnost. Maison Keber je moj pokušaj da se odmaknem od te površnosti i ponudim nešto što nije samo proizvod, nego investicija u vlastiti identitet. Vjerujem da su ljudi umorni od brzine i zaborava te da traže nešto u čemu vrijedi ostati godinama.

Maison Keber je by appointment only i imaš showroom kao intimni salon. Što misliš da se događa s kupovinom odjeće kada ju svedeš na takav osobni susret?

U takvom okruženju nestaju gužva, buka i onaj osjećaj pritiska da moraš nešto kupiti. Kada netko dođe kod mene, prvo sjednemo i razgovaramo. Promatram kako se čovjek kreće, kako stoji i što mu je zapravo važno. Tek tada kupovina prestaje biti samo usputni impuls i postaje stvarna odluka. Dobra odijela nikada nisu rezultat žurbe. Kada makneš sve distrakcije masovne prodaje, čovjek počne shvaćati što doista želi, a ne što mu sugerira neki algoritam. To je za mene onaj pravi, staromodni luksuz. Ne sama cijena, nego posvećena pažnja i činjenica da se u tom trenutku bavimo isključivo tobom.

Koliko ti je važna lokalna proizvodnja i rad s kvalitetnim tkaninama, i kako bi opisao razliku između toga i “globalne” mode?

Lokalna proizvodnja je strateška odluka, ne samo romantična. Kada radim s ljudima u regiji, imam kontrolu nad svakim korakom. Mogu doći osobno i reagirati odmah ako nešto nije onako kako sam zamislio. Logistički je to neusporedivo lakše i brže nego čekati mjesecima isporuku s drugog kraja svijeta uz stalnu neizvjesnost oko kvalitete. Globalna moda ti daje brzinu i nisku cijenu, ali ti uzima identitet. Ja biram materijale koji imaju karakter i koji godinama ne gube svoj oblik ni priču. Nekada je Varteks bio školski primjer kako se takva proizvodnja drži na visokoj razini. Danas želim vratiti taj osjećaj domaće izvrsnosti, ali u suvremenijem i puno osobnijem obliku.

Je li proces pokretanja vlastitog posla bio lakši ili teži nego si očekivao? Što bi volio da si znao ranije?

Bio je neusporedivo teži, bez ikakve dvojbe. Onaj kreativni dio, dizajn i tkanine, to je ono što voliš i što te pokreće. Ali sve ono što ide uz to, administracija, financije i samo pozicioniranje brenda, o tome ti nitko ne govori unaprijed. Svaki dan donosiš odluke koje izravno oblikuju budućnost onoga što gradiš.

Maison Keber trenutno radi u ograničenim serijama, ali spominješ i made-to-measure opciju. Kako vidiš evoluciju brenda u sljedećih 3 – 5 godina?

Maison Keber vidim kao prepoznatljiv lifestyle brend i jedan zaokružen estetski svemir koji ne nudi samo odijela nego cijeli način razmišljanja o sebi. Made-to-measure je već sada ključni dio naše ponude. Zbog sve veće potražnje klijenata koji žele personaliziran pristup, ubrzali smo s tom opcijom jer je to ultimativni izraz onoga u što vjerujem. 

U sljedećih nekoliko godina planiram proširiti asortiman kako bismo u potpunosti izgradili tu priču o modernom luksuzu. Želim okupiti zajednicu istomišljenika koji biraju manje, ali bolje. Cilj mi je da Maison Keber postane adresa za ljude koji točno znaju zašto nose to što nose i koji cijene trajnu vrijednost iznad masovnosti.

Kada netko nosi Maison Keber odijelo, što bi volio da ljudi primijete? Je li to stil, imidž, ili nešto dublje?

Ako prvo primijetite samo odijelo, onda nešto nije u redu. Volio bih da ljudi primijete čovjeka koji je u tom odijelu siguran u sebe, ali na jedan tih i nenametljiv način. Najbolji komadi su oni koje ne pamtiš kao odjeću, nego po tome kako je netko u njima izgledao i kakav je dojam ostavio.

Stav je ono što je dublje od samog stila. Dobra odjeća treba pojačati tvoj karakter i tvoju unutrašnju energiju, a ne je zasjeniti. Kada netko nosi Maison Keber, želim da se vidi ta harmonija gdje odijelo prati osobu i daje joj onaj poseban osjećaj da je sve na svom mjestu.

Koji je najveći izazov s kojim si se suočio u procesu pokretanja i pozicioniranja brenda u Hrvatskoj? I što te naučio?

Najveći izazov je bio promijeniti percepciju da je “strano uvijek bolje”. Borba s tim mentalitetom je stalna. Naučio sam da su kupci u Hrvatskoj itekako željni kvalitete i da su spremni podržati domaće, ali samo ako je proizvod vrhunski. Propast velikih sustava poput Varteksa nas je naučila da se ništa ne podrazumijeva i da se za povjerenje kupca moraš boriti svakim novim komadom odjeće. Najveći izazov je objasniti da cijena nije problem, nego nerazumijevanje vrijednosti. Navikli smo na kulturu gdje se cijena gleda kroz prizmu dostupnosti, a ne dugovječnosti. Nekada smo imali industriju koja je postavljala standarde, a danas taj kontekst moramo graditi ispočetka. To je dug put, ali jedini ispravan ako želiš zaslužiti pravo povjerenje kupca.

Koji savjet bi dao mladim dizajnerima i kreatorima koji razmišljaju pokrenuti vlastiti brend, ali ih još koči strah od neuspjeha?

Savjetovao bih im da zaborave na čekanje savršenog trenutka jer on ne postoji. Strah od neuspjeha je legitiman, ali on ne smije biti kočnica nego gorivo. Volio bih da sam ranije shvatio da ne moraš imati baš sve idealno posloženo da bi krenuo. Najveća zabluda je misliti da je dizajn jedini posao. Brend se gradi na odlukama od kojih ne odustaješ kada postane teško, a ne na početnom entuzijazmu.  

Kreće se, griješi se i uči isključivo u hodu. To je jedini put do stvarnog identiteta. Nemojte dopustiti da vas strah od greške zaustavi jer su upravo te greške jedini način da izbrusite svoj karakter i stvorite nešto što ima trajnu vrijednost. Pravi uspjeh nije odsustvo neuspjeha, nego sposobnost da nastaviš dalje i nakon što stvari ne odu po planu.

Kada gledaš modnu industriju danas, što misliš da je izgubljeno, a što bi volio ponovno vratiti kroz svoj brend?

Izgubljeni su strpljenje i zanat. Ideja da odjeća može biti nasljeđe, nešto što ima memoriju i što se prenosi. Varteks je to nekada znao, stari krojači su to živjeli. Danas smo zamijenili kvalitetu za brzinu i zaboravili što smo pritom izgubili. Maison Keber je moj pokušaj da se svi zajedno ponovno sjetimo koliko vrijedi ono što je rađeno da ostane.

Fotografije: Antonija Vulić