Zašto se osjećamo drugačije nakon koncerta? Zašto nas određeni interijeri smiruju, a neki ljudi, filmovi, knjige ili fotografije ostavljaju osjećaj da smo doživjeli nešto “veće” od obične estetike? I zašto sve više ljudi govori o dobrom ukusu kao o obliku inteligencije?
Zašto se osjećamo drugačije nakon koncerta? Zašto nas određeni interijeri smiruju, a neki ljudi, filmovi, knjige ili fotografije ostavljaju osjećaj da smo doživjeli nešto “veće” od obične estetike? I zašto sve više ljudi govori o dobrom ukusu kao o obliku inteligencije? Tek nedavno mi je u ruke došla knjiga “Your Brain on Art” autorica Susan Magsamen i Ivy Ross koja pokušava dati znanstveni odgovor upravo na to pitanje i pritom ruši ideju da su umjetnost i estetika “luksuz” rezerviran za slobodno vrijeme.
Prema autoricama, umjetnost nije dodatak životu, ona je naša biološka potreba.
Knjiga se temelji na području koje se naziva neuroestetika koja je interdisciplinarni spoj neuroznanosti, psihologije i umjetnosti koji proučava kako estetika utječe na mozak, emocije i tijelo. Ideja je zapravo jako jednostavna. Naš mozak ne reagira na umjetnost samo emocionalno, nego fiziološki. Glazba, boje, teksture, pokret, okruženje u kojem se nalazimo ili čak način na koji je prostor uređen mogu mijenjati razinu stresa, fokus, raspoloženje i način na koji razmišljamo.
Dakle, dobar ukus (ili bilo kakav ukus) zapravo je pogled na svijet.
Estetika nije površnost
Svi vjerojatno imamo u okruženju onu jednu osobu s jednostavno dobrim stilom. A taj dobar stil pretače se i na ostale segmente, a ne samo odijevanje. Na interijere, aktivnosti u kojima sudjeluje, način na koji razgovara.
Čini se da joj to ide bez imalo muke i da joj je ukus jednostavno u malom prstu. S drudge pak strane, vjerojatno imate osobe čiji vam se ukus uopće ne sviđa i nije vam jasno kako se stilovi mogu baš toliko razlikovati. Što utječe na ukus? Ova knjiga ponudila je poprilično zanimljiv odgovor koji ide dalje od najobičnijeg “ukusu se razlikuju” objašnjenja.
Godinama se kultura ponašala kao da postoje dvije odvojene kategorije ljudi: oni racionalni i kreativni. Kad se sjetimo još školskih dana, tu su oni kojima ide matematika i nisu kreativni i ovi drugi koji su kreativni, a ne praktični. Koliko je samo ljudi odraslo s premisom da “nisu kreativni” i više se nikad nisu ni okušali u nečem takvom.
Jedna od glavnih teza ove knjige je da su umjetnost i estetika jako povezane s načinom na koji naš mozak funkcionira.
Kada slušamo glazbu, gledamo film ili ulazimo u prostor koji smatramo lijepim, aktiviraju se dijelovi mozga povezani s emocijama, memorijom, učenjem i osjećajem smisla. Estetska iskustva ne ostaju “na površini” već stvaraju nove neuronske veze i utječu na neuroplastičnost mozga. Autori navode istraživanja prema kojima kreativne aktivnosti mogu smanjiti razinu kortizola, hormona stresa, već nakon 45 minuta, bez obzira na to je li osoba “talentirana” za umjetnost ili ne. To mijenja način na koji gledamo na kreativnost. Pa tako umjetnost više nije rezervirana za tamo neke “umjetničke tipova”, nego doslovno kao važan alat za mentalno zdravlje i sveopće dobro.
Što zapravo znači “dobar ukus”?
Internet često romantizira “dobar ukus” kroz modu, interijere, knjige ili estetiku života, ali ova knjiga to, na neki način, osporava. Danas se ukus malo sveo na praćenje trendova i koliko dobro i brzo možemo popratiti što je estetično. Autorice govore da je ukus stvar pažnje. Čemu pridajemo pažnju u svakodnevnom životu? Što nas fascinira i što primjećujemo?
Ljudi s razvijenim estetskim senzibilitetom često primjećuju detalje koje drugi ignoriraju kao na primjer energiju prostora, atmosferu, ton komunikacije, emociju fotografije, sklad boja, način na koji nešto “sjedne”. To je ništa drugo nego percepcija. Njihova teza neuroestetike objašnjava da ljudi nisu jednako osjetljivi na estetske podražaje. Naš mozak različito reagira na umjetnost, dizajn i ljepotu, a te reakcije oblikuju naše emocije, ponašanje pa čak i međuljudske odnose.
Odgovor na burnout kulturu
Jedan od najzanimljivijih dijelova knjige govori o tome kako umjetnost može imati fizički učinak na tijelo. Ritmični pokreti poput crtanja, modeliranja gline ili plesa mogu aktivirati lučenje dopamina, serotonina i oksitocina. Dakle stvaranje nečega (bilo čega) nas čini sretnijima.
Glazba može regulirati živčani sustav, a svi znamo da odmah bolje osjećamo u prirodi kad promatramo zelene prizore. Doslovno sve stvari kojima smo izloženi čine razliku. Jesam samo ja sretnija kad u stanu imam svježe cvijeće u vazi? Ni to nije slučajno.
Zato danas imamo situaciju gdje se sve više spominje važnost izlaganja umjetnosti. Pa su tako i fizičke knjige doživjele veliki boom, vintage moda je ušla u mainstream, a umjetnička djela i instalacije dosežu rekordne cijene. Knjiga sugerira da umjetnost i kreativnost mogu pomoći ljudima da se nose sa stresom, burnoutom, usamljenošću i emocionalnom iscrpljenošću.
Dobar ukus, što god on za vas značio, nije snobistički, nije nevažan. On doslovno određuje kako promatramo svijet, a prema tome i živimo život.
Fotografije: Salud
