PROČITAJ

Parasocijalni odnosi

03. sij
a

Jednostrani odnosi u kojima jedna strana zna sve o onom drugom, razmišlja o njima i važno im je što se događa u njihovim životima. Druga strana pritom nema pojma za njihovo postojanje. Zvuči malo creepy, ali svi ih imamo. 

Eksplodirali su pojavom društvenih mreža

Ovakvi odnosi najvidljiviji su danas u eri društvenih mreža. Njihovom pojavom dobili smo uvid u privatne živote poznatih osoba. Sportaša, glumaca ili influencera koji nam doslovno daju sve na pladnju. I gledamo to – kao pasivno. Često i slučajno dok s pola mozga skrolamo za dozu dopamina. I tako iz dana u dan. Gledamo iste face i imamo uvid u iste živote. Pomalo razvijamo neko mišljenje o tim ljudima. Postaju nam dragi ili nas netko brutalno živcira. Ali, formiramo mišljenje. I tako se pomalo razvija odnos. Parasocijalni. Jer taj netko koliko god bio beznačajan za naš život ima svoje mjesto u njemu, makar i pasivno. Dok on nema svijest o nama iza ekrana, o našem postojanju. 

 

Iako ovo zvuči skroz trivijalno i kao nešto što nema utjecaj na živote, u realnosti nije tako. Većina ljudi su nesvjesni ovog, ali sigurno se svima dogodi da u potrazi za smijehom, zabavom ili nekom trećom emocijom odlazimo pogledati video baš te specifične osobe. Treba nam baš ta energija. Uvučeni smo u odnos. 

Nude utjehu i izostaje strah od odbijanja

 

“Parasocijalni odnosi u svojoj srži su zapravo jako jednostavni. Ne zahtijevaju previše truda, ugodni su i osoba koja je vođa u tom odnosu, svjesna postojanja druge osobe, određuje tempo. Odnos može biti jako intenzivan, može ga se u potpunosti staviti na čekanje i nema teških situacija. Nema odbijanja, traženja vremena za nalaženje ili kompliciranih razgovora. Dobijemo točno ono po što smo došli; točno u onom trenutku kad to želimo.”

Iako ovako, zvuči malo patologijski, u parasocijalnim odnosima sudjelujemo baš svi i u njima zapravo nema ništa loše. Ako ih pažljivo biramo zapravo donose pozitivne stvari u život i nema neke opasnosti od razvijanja nekih nepoželjnih ponašanja. 

Skloniji su im mlađi ljudi pa su kod generacije Z parasocijalni odnosi puno važniji nego kod milenijalsa. Oni su odrasli na njima gdje se YouTube pokazao kao najbolja platforma za razvoj istih. Netko te pozdravi, obraća se baš tebi i sadržaj snima baš za tebe. Nisu youtuberi postigli takav uspjeh isključivo zbog sadržaja kojeg nude, a koji je često upitne kvalitete. Kada pogledamo strukturu najuspješnijih videa među mlađom generacijom, mahom je riječ o potpuno suludim videima koji ne nude baš nikakvu vrijednost gledatelju. Ali, nude odnos. I zato je publika tu. Emotivno su uvučeni i žele još. 

 

Tržišna vrijednost parasocijalnih odnosa

Kroz građenje imidža osobe dobije se nešto neprocjenjivo – emotivna povezanost s pojedincem i posljedično brandom kojeg nam predstavlja. Influenceri nisu postali to što jesu zbog toga što ih prati tisuće ljudi. Oni su se uspjeli povezati sa svojom publikom. Neumornim dijeljenjem svojih života uspjeli su postati dio ljudskih života. Stvarni dio. Iako oni zapravo pričaju s ekranom iza ekrana je tisuće života. Kad influencer, poznata osoba ili netko treći najavi da će idući period biti odsutni s društvenih mreža zna mi se to učiniti smiješnim. Kao — pa kog briga? A, zapravo itekako briga. To je trud s njihove strane, doprinos i hranjenje tog odnosa. I postoje ljudi s druge strane koji stvarno cijene tu informaciju i osjećaju određenu validaciju jer su ju dobili. Osjećaju važnost, nesvjesni u tom trenutku da ju dijele s još tisuće ljudi. Za njih je to u tom trenutku osobno. 

 

“Sve se više ulaže u osobni brend. Ljudi će prije uložiti novac u tečaj osobe koja je izgradila osobni brend iako iza sebe nema rezultate koje prodaje. Dok će istaknuti stručnjak s rezultatima iza sebe uz potpuni izostanak osobnog brendiranja i investiranja vremena u dijeljenje barem dijela svog malo intimnijeg prostora izgubiti potencijalne klijente.”

Ovakvi odnosi nisu vezani isključivo za ekrane

Iako se parasocijalni odnosi u svojoj definiciji najčešće vežu za celebrityje i ljude koje gledamo kroz ekrane. Ne mora uvijek biti tako. Ljudi se vole diviti nedostižnim osobama i stvarima. I te osobe ne moraju nužno biti poznate. Takav narativ razvija se još u djetinjstvu i zapravo se potiče kroz cijelo odrastanje. 

Iako u svojoj definiciji to jesu isključivo odnosi u kojima jedna strana ne zna za postojanje druge, primjere ovakvih odnosa imamo i u “stvarnom” životu s ljudima koje poznajemo, najčešće površno. Pa tako postoji društvo čiji dio želimo biti. Želimo da nas baš ta određena osoba cijeni. Kad razmišljamo o uspjehu želimo priznanje – baš njihovo priznanje i pažnju. Poklanjamo prekomjernu pažnju osobama koje nisu ni blizu toliko investirane u naše postojanje i živote. I to oduzima energiju i cijedi. Ne puštamo odnose, ili idealiziramo odnose kojih ni nema. 

Parasocijalni odnosi su normalni i mogu biti zdravi. Nisu uvijek loši i od njih ne treba bježati. Ono što treba je biti oprezan. Oni nisu zamjena za dvostrane socijalne odnose i definitivno ne mogu nadomjestiti fizički kontakt između ljudi. 

Fotografije: Unsplash

 

Teme