/Piše: Anamarija Virant/
Ovisno o duljini godišnjeg odmora, nekad se i jedva čekamo vratiti nazad, ma koliko se to nekad činilo nemoguće. Ako nam je bio prekratak, onda osjećamo kao da nešto nedostaje. U svakom slučaju, kako god bilo, najvažnije pitanje je “Vraćamo li se s praznom glavom?”
Novi početak godine i deveti mjesec na vratima
Ako smo se vratili dan ranije, i sutra smo na poslu i dalje nam je dio glave na godišnjem odmoru. Ako imamo par dana “lufta” i dalje se asimiliramo na novonastalu situaciju i ponovni početak, kao da pauza nije ni postojala.
Ali, kako god bilo osjećaj je generalno dobar, jer iako godina lagano ide svom kraju i ulazimo u zadnji kvartal, ipak se sve čini kao novi početak. Oduvijek sam mislila da je povratak s godišnjeg i generalno početak rujna najbliže što imamo osjećaju prvog dana školske godine. Nije ni blizu, ali dovoljno blizu da nas podsjeti da možemo početi ispočetka. Novi početak i velike odluke u siječnju ionako mi nikad nisu imale smisla. Tada je prirodno odmarati se, druga tema. Ali da, kad god dobijemo priliku i privid novog početka, čini se da ga lovimo bez razmišljanja, kao da nam je očajnički potreban.
I jeste li se odmorili?
U naletu inspiracije dok je moj dugi godišnji još trajao, pisala sam o idealnom trajanju godišnjeg odmora i koliko bi on, idealno, kako nam kažu, trebao trajati. Neki kažu da je sve više od deset dana previše, a neki da se tek sad zagrijavamo i mentalno odmičemo do kraja. Kako god bilo, naš zadatak je odmoriti glavu, tijelo je tu sekundarno, rekla bih. I, kakav je vaš score ako ste se vratili? Ili, što procjenjujete kako će biti?
Koliko je uopće moguće napraviti neki reset u jednom mjesecu, a da ne govorim u tjednima, nakon cijele godine, a najluđi dio nas tek očekuje? Kad sve opet počinje, odmorni smo, treba sad još stisnuti, početkom dvanaestog je ionako gotovo?
Pritisak života u fazama i ciklusima
I opet se vraćam na početak rujna. Otkad smo bili djeca naučeni smo da ljeti odmor znači ne imanje obaveza, opuštanje i onda nakon bezbrižnosti slijedi, nova školska godina. I nekad mi se čini, da iako smo odavno školu ostavili iza sebe, i dalje živimo prema istom rasporedu i očekujemo od sebe ista raspoloženja kao kad smo bili djeca i da će nam mozak pratiti isti ustaljeni raspored kao dotada, a to više jednostavno ne može biti slučaj, jer nije realno.
Ponosno se držim toga, ne smijem ni reći koliko dugo (kratko), dok ne zaboravim ideju svježeg početka. I sigurna sam da nisam jedina s takvim mindsetom. Čujem oko see razgovore o tome kako je “sad vrijeme”, sve ionako počinje sad.
Slažem se u potpunosti, pod uvjetom da smo se s godišnjeg stvarno vratili odmorni.
Fotografije: Pinterest
