Odavno smo svjesni (iako ništa ne mijenjamo) koliko nam se pažnja smanjila. Ako informaciju ne dobijemo odmah, gubimo interes. Ovaj fenomen utječe i na neke neočekivane segmente života.
Razlika u konzumaciji sadržaja i potrebama
Nedavno sam pročitala jedan senzacionalistički naslov, jedan od onih na koje najčešće naletim, a glasio je “Kina su mrtva”. Zvučalo je suludo, kako bi kina mogla biti mrtva? Ali izgleda da se interes prema odlascima u kina smanjuje iz više razloga. Jedan od njih je i cijena ulaznica, ali jedan je i duga forma filma koji svojim trajanjem i “sporošću” ne uspijeva zamijeniti brzu formu reelsa. Kad malo bolje razmislite, ako ste redovni u kinima obratite pažnju na filmove koji uspijevaju, ali općenito, koji dolaze u kina.
Vjerujem da kina kod većine nas imaju određenu romantičnu stranu koju vuku sa sobom, ali kina su samo dio promjena u željama današnjih potrošača. A oni su današnji Gen Z-jevci. Svi žele sve prodati nešto dvadesetpetogodišnjacima. A oni su danas puno drugačiji nego što smo bili mi. Za početak ih je puno teže impresionirati, a uz to i žive i odrastaju u poprilično drugačijem vremenu i okolnostima.
Osim kina, jasno je koji su još formati u pitanju. Iako smo pisali prije par mjeseci o velikoj popularnosti knjiga u posljednje vrijeme, čini se da je veliki dio toga ipak TikTok i Instagram estetika.
Iznenađujuće forme
Ali tu su ipak i neke iznenađujuće stvari, barem nama koji nismo nužno propitkivali stvari. Nove generacije imaju problem s fine dining konceptom večere iz više razloga, a jedan od njih je vrijeme koje je potrebno uložiti u cijelo iskustvo, naročito kad nema garancije da će im se svidjeti. Fine dining kuhari i restorani diljem svijeta susreću se s izazovima postavljanja menija, ali i cijelog iskustva koje je prilagođeno novoj generaciji, a koja više nema toliko strpljenja i ne konzumira sadržaj jednako kao mi prije nekih deset godina, recimo.
Nije stvar ni u samom trajanju iskustva od, ponekad, i tri i više sati. Jednostavno, čini im se pretenciozno. Fine dining oduvijek je bio pitanje luksuza, ali odgovor na to što je luksuz se stalno mijenja i nije jednostavno odgovoriti na to pitanje. Luksuz je, nekad ranije, značio stvari koje se mogu kupiti isključivo novcem. I danas ima toga, naravno, ali ipak sve više toga ljudi mogu kupiti novcem. I stvarno, novac nam ipak ne može donijeti baš sve što nam treba.
Osim toga, više od ičega traži se i autentičnost. Ona je postala jedna od najomraženijih riječi koje postoje, s razlogom. Svi ju spominju, ali čini se da ju je teško pronaći i prepoznati. Kad pričamo o iskustvima, vjerujem da je autentično iskustvo ono u kojem se možemo osjećati kao mi i u kojem ne trebamo ništa glumiti ili se pretvarati.
Budućnost je nejasna
Možemo kupiti i doživjeti gotovo sve. Nedavno smo pisali o tome da se čak i bliskost s ljudima danas prodaje. Mlađe generacije nisu kao mi, ali nama kao da to nije jasno. Svaka generacija misli za onu mlađu da je lijena, da im se ne da raditi i da “smo mi to bolje”. Ali nama stvarno nije jasno da su naši i njihovi svjetovi kompletno drugačiji.
Uživanje je često povezano s ostankom kod kuće jer je sve ostalo previše. Nije svaka stvar koju smo mi htjeli danas privlačna. Nisu mlađe generacije krive što nemaju strpljenja sjediti u kinu tri sata ili jesti mikro porcije hrane u slijedovima do dvanaest navečer. Svijet koji ih je dočekao ponudio je samo distrakcije, online prisutnost i neograničenu količinu sadržaja koji je dostupan u svakom trenutku. I onda je malo neobično očekivati da će izabrati baš ono što od njih traži da miruju tri sata, ne gledaju mobitel i čekaju da se nešto dogodi.
Mogućnosti vs. potrebe
Možda zato i nije stvar samo u tome da više nemamo attention span. Možda se promijenilo i ono što mislimo da je vrijedno naše pažnje.
“Vrijeme je postalo jedan od najvećih luksuza, ali ga i dalje najčešće trošimo na najjeftinije moguće oblike zabave. Istovremeno, iskustvo koje od nas traži vrijeme mora nam dati neki razlog da ga izdvojimo.”
Zato se mijenja i način na koji gledamo na luksuz. Nekad je bilo dovoljno da nešto bude skupo, rijetko i nedostupno. Danas to više nije nužno dovoljno. Ako ćemo za nešto potrošiti tri sata, želimo znati zašto. Ako ćemo platiti skupu večeru, želimo iskustvo koje ćemo zapamtiti. Ako ćemo otići u kino, želimo film zbog kojeg nam neće biti žao što smo dva sata proveli bez mobitela.
Zato ne bih rekla da su kina mrtva, da mladi više ne čitaju ili da fine dining nema budućnost. Vjerojatno samo više ne možemo računati na to da će ljudi nešto izabrati zato što se to oduvijek tako radilo. Vrijeme i pažnja danas moraju imati svoju vrijednost. A što ćemo im je više davati, to će biti zanimljivije vidjeti koje će spore forme uspjeti preživjeti.
Fotografije: Pinterest
