Postoje četiri stila privrženosti koja nas određuju i u koji tip ulazimo. Naravno, ništa nije striktno, ima nas svakakvih i ne moramo spadati u samo jedan stil, ali prema ovome svi većinskim dijelom karaktera spadamo u jedan.
Pa tako imamo sigurnu, izbjegavajuću, anksioznu i dezorganiziranu vrstu privrženosti.
Sigurna privrženost razvija se kod osoba koje su u djetinjstvu imale dosljednu emocionalnu podršku, zbog čega u odraslim odnosima osjećaju sigurnost, lako izražavaju emocije i nemaju strah od bliskosti. Vjeruju da su vrijedne ljubavi i da se na druge mogu osloniti, a konflikte rješavaju smireno i s razumijevanjem. Ovome, pogađate trebamo težiti u svim svojim odnosima.
Izbjegavajuća privrženost javlja se kod onih koji su odrastali s emocionalno distanciranim roditeljima, pa u odrasloj dobi cijene neovisnost do te mjere da izbjegavaju previše bliskosti. Često umanjuju važnost emocionalnih veza i mogu djelovati hladno ili nedostupno jer su naučili da je oslanjanje na druge nesigurno.
Anksiozna privrženost razvija se kod osoba koje su imale nekonzistentnu roditeljsku pažnju, zbog čega u odrasloj dobi često traže intenzivnu potvrdu ljubavi i pažnje. Boje se napuštanja, često preispituju odnose i mogu djelovati prezahtjevno ili nesigurno jer im je bliskost ključna, ali istovremeno ne vjeruju da je trajna.
Dezorganizirana privrženost obično je posljedica traumatičnih ili kaotičnih odnosa u djetinjstvu, gdje su roditelji bili nepredvidivi ili čak zastrašujući. Osobe s ovim stilom istovremeno žele bliskost, ali je se i boje, što ih može dovesti do zbunjujućih i toksičnih obrazaca ponašanja u odnosima, često s poteškoćama u regulaciji emocija i povjerenju.
Dobro saznanje ili isprika za sve?
E sad, iako je dobro znati gdje pripadamo, kako to utječe na nas i naše odnose – ne treba stvari uzimati baš tako crno – bijelo. Niti smo mi ljudi roboti niti je toliko lagano staviti se u kalup. Naročito danas, kad se etiketa stavlja na baš sve – od trauma, do tipa osobe, pa i do načina na koji se vežemo za ljude. Danas je, prema komentarima, ali i istraživanjima nikad teže pronaći duboke i značajne odnose – i to se ne odnosi samo na veze – već i na prijateljstva, poslovne odnose i zapravo – sve što nas okružuje.
“Ja sam takva i to ti je tako”
Kako Psychology today navodi – mi ljudi jako volimo dobiti objašnjenja za sve – pa tako i za naše ponašanje, odnose i sve što nam se događa. Pa je jednaka stvar i s ovime.
“ Ako nam netko kaže – to ti se dogodilo zbog toga i toga, ili veze su ti takve zbog tvog načina vezivanja – to može biti korisno. Ali ako s tim ne napravimo baš ništa, može produbiti ono što bismo zapravo, koliko god grubo zvučalo trebali mijenjati.”
To ne znači da nas rad na tome, i spoznaja što nas koči može daleko odvesti, unaprijediti kvalitetu naših života i odnosa, ali to bismo trebali raditi sa stručnjacima, a ne savjetima preko internet zaključiti da smo “takvi i takvi” i da nam nema pomoći. I dok nam može pomoći razumjeti sebe, kako se možemo pojaviti na bolji način – ne treba stavljati etikete drugima. Treba biti oprezan kada procjenjujemo tuđe stilove privrženosti. Ljudi su složeni i mijenjaju se kroz iskustva, pa brzo zaključivanje i “etiketiranje” može dovesti do krivih pretpostavki. Umjesto da druge stavljamo u fiksne kategorije – kao i uvijek se treba usredotočiti, prije svega na sebe – prije nego odlučimo drugima staviti nepopravljivu etiketu.
Fotografije: Pinterest
