PROČITAJ

Zašto bi si češće trebali dopustiti promjenu mišljenja?

11. lip
a psychology

Kako se mijenjamo, kako naš život postaje kompleksniji i drugačiji bilo bi logično da nam se promijene i mišljenja, da se oko nekih stvari predomislimo. Ali, zašto nam je to toliko teško? 

Promjena mišljenja je nekad nužna

Pisali smo o promjenama i zašto su nam toliko teške, zašto im se naš mozak opire. Slična stvar vrijedi za mišljenja – ako smo se jednom identificirali s nečime i mislili na određeni način to ne bi trebalo značiti da moramo tako do kraja života. Ali, svrstavanje nekoj grupi, stavu, mišljenju od tinejdžerskih dana za nas je predstavljala potrebu za pripadanjem i uklapanje u kolektiv. Vjerojatno smo se tijekom odrastanja priklanjali nekim stavovima iza kojih nismo sto posto stajali. Nismo osjećali da je to sto posto “naše”. Ali s vremenom smo formirali mišljenje i ostajemo pri njemu. Često se osoba koja stoji pri svojim načelima smatra osobom čvrstog karaktera. Svi smo čuli za onu “mijenja se kako vjetar puše” “najgori su oni koji stalno mijenjaju mišljenje.” 

Ako promijenimo svoja stajališta, riskiramo da izgledamo slabi, neodlučni i nedosljedni. Kolektivno smo pomalo zaljubljeni u ideju osobe koja čvrsto stoji pri svom mišljenju i ne popušta. 

No, kad malo bolje razmislimo, zapravo je vrlo nevjerojatno – s obzirom na to koliko je svijet složen i koliko su naši umovi nesavršeni – da su sva naša trenutna uvjerenja ispravna. I možda sad ne vidimo koja su to načela koja su kriva, o čemu ćemo razmišljati drugačije, ali ne bi se trebali tome toliko opirati. 



Promjena stava i mišljenja otvara nas drugim ljudima

Što ako smo se opredijelili za određeno mišljenje, određenu grupu ili nešto treće. Mi smo, najčešće,  svjesno ili nesvjesno pristali biti dio određene subkulture. I zapravo se bojimo da više nećemo pripadati. 

Ali, ako imamo određeno mišljenje je dijametralno suprotno mišljenju drugih ljudi, i ako se naš um otvara, i ne gledamo više stvari toliko crno -bijelo, to nas zapravo približava drugim ljudima. Daje nam priliku da ljude vidimo izvan onoga što nam taj jedan stav govori da oni jesu. Jer, često, kad nadiđemo taj dio, shvatimo da ljudi s drudge strane ipak nisu potpuni idioti. I to automatski mijenja situaciju i daje nam priliku za povezivanje. 

Skrivena dobit u nemijenjanju mišljenja

Zašto bismo očekivali, kako od sebe, tako i od drugih, da će uvijek misliti iste stvari, kad je logično da toliko stvari ne znamo i da ćemo ih učiti putem? Uvijek se pojavljuju nove informacije i nove opcije. 

Jako smo strogi kad neka javna osoba izjavi nešto što se kosi s nečim što je govorila prije recimo pet godina. Shvaćamo to osobno. “Ma fejkerica!” “Prevarant!”

Čini se da nam se sviđa kada ljudi mijenjaju mišljenje samo kada to nama ide u korist. Ako možemo izvući nešto iz toga, onda će nam promjena mišljenja puno lakše pasti. Inače, promjena mišljenja čini se kao znak nesigurnosti, nedostatak vodstva i samopouzdanja, pa čak i slabosti karaktera. Malo nas, čini se, voli kada ljudi “vrludaju”.



Ali zašto ne? Možda se volimo pretvarati se da živimo u jednostavnom svijetu – naši mozgovi su se možda razvili da ga kategoriziraju na taj način kako bi povećali naše izglede za preživljavanje. O svakom pitanju, čak i onima za koja smo davno zaključili da su potpuno nedvosmislena, može se raspravljati na više načina. Ne samo to, već se najbolji odgovor često mijenja s vremenom. 

Pa zašto onda ne cijenimo otvorenost koju zahtijeva promjena mišljenja? Zašto jednostavni čin ponovnog otvaranja već riješenog pitanja kako bi ga ponovno ispitali iz drugog kuta i tada željeli odgovoriti drugačije, zahtijeva toliku hrabrost?

Prema Psychology Today, objašnjenje leži u tome što se vežemo za mišljenja kao i za fizičke svari. Kada jednom damo odgovor, on više nije samo odgovor, već naš odgovor. Kada se obvežemo na njega, odmah postajemo emocionalno pristrani u njegovu korist, često postajući slijepi za nedostatke koje smo prethodno sami uočili. Ukratko, postajemo vrlo otporni na promjenu mišljenja jer je naš odgovor postao dio našeg identiteta. Svaka prijetnja njemu osjeća se kao prijetnja nama samima.

Psiholog Tyler Reed, govori: “Kako bismo ostali sposobni donositi najbolje odluke, moramo ostati posvećeniji pronalaženju najboljih odgovora, a odvojiti se od toga da smo mi ti koji ih nalazimo. Sposobnost promjene mišljenja, implicitnog ili eksplicitnog priznavanja da smo pogriješili, u konačnici se svodi na pitanje karaktera—na našu sposobnost da nadiđemo svoj uskogrudni ego i više nam bude stalo do stvaranja vrijednosti nego do toga da smo mi ti koji je stvaraju.”

Fotografije: Pinterest

 

Teme