Autentičnost. Riječ koja kruži u posljednje vrijeme kao da je suho zlato. Moraš biti autentičan, budi poseban, budi SVOJ. Ali, na način da si unutar svih trendova.
Autentičnost – svi ju love, čini se gledajući druge
Prije nekih desetak godina, kad bi čula riječ autentičan, odmah sam zamislila osobu koja na neki način iskače iz mase. Na početku to je značilo da ima drugačiji stil, odmah na oko upadljiv, ali kasnije sam shvatila da je to zapravo način na koji ta osoba živi. Osoba koje ne podliježe društvenim normama, koja se ne boji imati stav drugačiji od drugih i koja je nekako svoja. Bilo je teško za opisati i tada, ali ipak lakše za biri nego danas. Nije bila toliko spominjana, toliko poželjna, bila je rezervirana za rijetke, i bilo je iskreno.
I sad, s drudge strane, stalno pričamo i spominjemo autentičnost pa više nismo tako sigurni tko bi bila ta osoba koja je autentična, što to predstavlja zapravo?
Možda da pokušamo pronaći neku definiciju?
Već neko me vrijeme me intrigira taj koncept autentičnosti.Možda početi s time što autentičnost nije?
Kažu da utentičnost ne znači biti „svoj” pod svaku cijenu, samo kako bismo djelovali drugačije, šokirali druge ili bili u trendu. Ne znači izgovarati sve što nam padne na pamet, ne razmišljajući o tome kako će naše riječi utjecati na druge. Ne znači ni da uvijek moramo pokazivati svoje najranjivije strane ili svima koje upoznamo otkrivati najdublje misli i osjećaje. Biti autentičan ne znači živjeti bez ikakvih emocionalnih granica. A sigurno ne znači ni odijevati se u ono u čemu se ne osjećamo ugodno da bi bili drugačiji.
Službena definicija glasi (pitala sam chat GPT, ne ponosim se time, ali valjda će se vidjeti da nije pisao ostatak teksta):
“Biti autentičan znači biti vjeran sebi, svojim vrijednostima, uvjerenjima, osjećajima i onome što uistinu jesi, čak i kada se to ne poklapa s očekivanjima okoline. To podrazumijeva poznavati sebe, znati što želiš i što ti je važno, ne pretvarati se da si netko drugi samo kako bi se svidjela drugima ili uklopila u društvo te donositi odluke u skladu s vlastitim uvjerenjima.
Autentičnost znači prihvatiti svoje vrline i mane, ne skrivati nesavršenosti i znati postaviti granice kada nešto nije u skladu s tobom. Pritom, biti autentičan ne znači uvijek govoriti sve što misliš ili raditi sve što želiš, bez obzira na druge, već biti iskren prema sebi, a istovremeno imati razumijevanja i poštovanja prema ljudima oko sebe. U konačnici, autentičnost znači živjeti u skladu s onim što jesi, onim u što vjeruješ i načinom na koji želiš predstavljati sebe svijetu.”
Nisam ništa pametnija nego prije, ali čini mi se dosta suprotnim od onoga što mi danas podrazumijevamo pod time. Vjerojatno je stvar viralnih trendova, sjajila od 40 eura koja bap moramo imati jer nam idu uz ten (nama i drugih 50 milijuna ljudi), i nošenje kaprica odjednom, jer nam se, eto, ipak sviđaju. Nama i ostalih 50 milijuna ljudi. Pisali smo o tome koliko onoga što nam se sviđa je pod utjecajem onoga što vidimo online i čini se da je gotovo nemoguće odrediti. Teško je odvojiti se od onoga što nam algoritam svaki dan servira pod “must have”, a često pod “be yourself” parolom.
Želimo sve, ali opet ne želimo biti isti
Ako je u trendu clean girl make up, onda ćemo, htjeli ne htjeli, vjerojatno u jednom trenutku pomisliti da je to baš za nas, čak i ako uopće nismo taj tip. Ako vidimo po tisućiti put viralni serum za lice, u jednom trenutku ćemo pomisliti da nam možda ipak treba. Jednako vrijedi za gotovo sve stvari koje vidimo. Kad se boho stil vrati na velika vrata, čak i ako ga nikad nismo nosili postoji realna vjerojatnost da ćemo ipak poželjeti pokoji komad u tom stilu.
Kod mlađih generacija koje uopće ne poznaju život bez Instagrama i TikToka, još je teže pronaći nešto specifično njihovo jer je stvarno sve već viđeno i stvarno nisu oni krivi.
Ali, ako na stil i odijevanje gledamo kao na nešto površno, tu je onda i način života, izrazi koje smo usvojili u razgovorima, pa i politički stavovi. Ako su mišljenja kao… svatko ih ima, kako su onda ta mišljenja najčešće ili ili? Nikad nije bilo više prilike biti drugačiji, odnosno svoj, ali jednako tako nam nije bilo teže to i postići. Isto tako nikad se nismo više razbacivali s tim pojomom autentičnosti “ali to nije autentičnoooo” i obrnuto.
Prosječnost je danas nešto vrlo nepoželjno, ne smijemo biti kao svi ostali, vrišti s većine poruka kojima smo izloženi. Izađi iz zone komfora, pokreni biznis, daj otkaz, nosi neočekivane stvari. U svojoj biti sve je ovo dobra poruka, ali savjete kako da budemo svoji nalazimo na interenetu, i opet tu istu autentičnost tražimo negdje drugdje.
Zaključka nema, jer vjerujem da smo svi, manje ili više pod utjecajem onoga što nam algoritam servira. Možda je stvarno stvar u tom prokletom mobitelu i naše mame imaju pravo.
Fotografije: Pinterest
