/Piše: Anamarija Virant/
“Vrijeme neće napraviti ništa ako mi aktivno ne radimo zajedno s njim. Ako samo pustimo da prođe vrijeme, ništa se neće promijeniti.”
Edita Šimić, već više od desetljeća živi u Berlinu. Njena izloženost široj publici počela je Instagram profilom @kuzivancija na kojem je spontano počela dijeliti recepte i svoja razmišljanja o prehrani. Njen profil je rastao, mijenjao se kako se mijenjala i ona. Ali ono što je konstanta je okupljanje publike kojoj daje vrijedan sadržaj, potiče na razmišljanje i promjenu. S kolegicom Anom Jelekovac Jurkin, napisala je Knjigu Beba za stolom koja je postala hit u Hrvatskoj i regiji.
Osim recepata, nakon poroda u kasnim tridesetima počela je istraživati i zanimati se za temu ženskog zdravlja, kako fizičkog tako i mentalnog i utjecaja hormona na naš život.
U ovom inspirativnom razgovoru s nama je podijelila svoja razmišljanja o važnosti brige o sebi, podršci, majčinstvu i ponovnom pronalsku sebe.
Već si dugo dobro poznata svojoj publici kao jedna od prvih food content kreatora. Kako je sve počelo?
Kao i većina nas koji smo počinjali u to vrijeme kad Instagram još nije bio ovo što je danas, moj rad počeo je sasvim slučajno. Spontano sam počela objavljivati recepte. Ljudi su primijetili što radim, svidjelo im se i profil je počeo rasti. Nisam imala neki plan da se želim time baviti, ali nakon prvih suradnji i povećanja posla donijela sam odluku da će se baviti time.
Kako je profil rastao, ja sam sve više učila, mijenjala sadržaj, ulagala u opremu i stvarala sadržaj koji je služio ljudima.
Riječ je o jednom nekonvencionalnom putu, naročito u to vrijeme. Kako si se ohrabrila na tu odluku; slijediti svoj put i intuiciju?
Iako moje odluke možda govore drugačije, zanimljivo je da sebe uopće ne percipiram kao neku iznimno hrabru osobu. Radim na tome svaki dan, ali definitivno ne bih rekla da sam netko tko lako donosi riskantne odluke. To je nekako došlo putem, slušanjem sebe i svoje intuicije, ali to se uči.
Iako mi je ovdje lijepo, imam prijatelje, izgradila sam život, sloboda će zauvijek biti prva asocijacija na ovaj grad i moj život ovdje.
Kako si nam i sama rekla, tvoj rad je uvijek nekako pratio sezone života u kojima se nalaziš. Otkad si postala majka i tvoj sadržaj se promijenio. Kako gledaš na to?
Iako sam se zaista pripremala na trudnoću, porod pa i postpartum, ja sam stvarno mislila da ću ja nastaviti gdje sam stala. Nisam se htjela žuriti, ali zaista sam vjerovala da ću se vratiti na stari tempo objavljivanja i rada. Tek kad sam rodila sam shvatila da to zapravo nije moguće i da ja ne mogu više raditi kao prije.
Mogu reći, da se nakon tri godine još uvijek, na neki način, vraćam. Kuživancija profil je i dalje u fazi vraćanja i ne mogu biti aktivna kao prije. Meni je trebalo dosta vremena i prihvaćanja da budem okej s tim. Često sam se vraćala na periode od prije majčinstva i uspoređivala sam kako i koliko sam tada radila. Sad sam shvatila da je sada drugačije i da je dovoljno dobro i ovako, prihvatila sam tu stanku koja se dogodila.
Osim toga, Instagram se jako promijenio od mojih početaka. On sad traži od tebe jednu razinu posvećenosti, produkcije i učestalosti objavljivanja koju je stvarno teško pratiti, a opet, si na neki način prisiljen ako se želiš ovime baviti.
Ipak, u međuvremenu si zajedno s kolegicom Anom, napisala knjigu Beba za stolom koja je postala veliki hit i bestseller u regiji? Kako si se odlučila na takav zaokret prema dječjoj prehrani i ušla u takav projekt?
Kao što sam već sam spomenula, sadržaj na mom profilu oduvijek prati moj život. Otkad sam postala majka prirodno sam se okrenula i sadržaju koji služi roditeljima.
Projekt Beba za stolom je pronašao mene. On se dogodio spontano i moram priznati da na samom početku naše suradnje Ana i ja nismo planirale da to bude knjiga. Prije svega jer smo obje znale koliko je to opsežan i sveobuhvatan projekt. Ali, nismo pronašle format koji dovoljno dobra i vrijedna zamjena za prenijeti sve informacije koje smo htjele.
Dvije godine smo radile na knjizi, nismo htjele odstupiti od kvalitete koju smo zamislile. Projekt je predivan i uživala sam svakom trenutku rada s Anom, ali moram priznati da me i umorio.
Jeste li očekivale baš ovakav uspjeh? Dale ste veliku vrijednost roditeljima, kakav je osjećaj znati da ste stvorile tako nešto?
Iako jesmo očekivale da će ljudima biti zanimljivo, ovo što se dogodilo je nadmašilo sva naša očekivanja. Pretpostavile smo da će se prva naklada rasprodati, ali da će za to trebati nekoliko mjeseci. Kad se sve rasprodalo za pet sati shvatile smo što se događa i da nećemo moći same. Više smo se posvetile organizaciji i logistici kako bismo mogle sve isporučiti na vrijeme.
Beba za stolom je u međuvremenu narasla izvan svojih prvih okvira i postala zaseban projekt za koji već imamo planove za idućih dvije godine.
Osim kuhanja i recepata, tvoja strast je i žensko zdravlje o kojem si počela intenzivnije govoriti nakon poroda. Zašto ti je to važno?
Žensko zdravlje je moja velika strast već dugo vremena, ali posebno nakon što sam postala majka u kasnim tridesetim godinama. Tada sam shvatila koliko su ženski hormoni promjenjivi, koliko nam mogu upravljati životom, naročito u kasnim tridesetima u kombinaciji s trudnoćom i majčinstvom.
Mislim i nadam se da će se podići svijest o važnosti ženskog zdravlja; da ćemo prestati govoriti jedna drugoj “ma kako su druge mogle” i da damo podršku jedna drugoj. Smatram da je krajnje vrijeme da uzmemo svoje zdravlje i dobrobit u vlastite ruke. Da se educiramo i tražimo odgovore dok ih ne nađemo. Puno stvari i problema koji su se normalizirali i s kojima žene žive godinama i desetljećima zapravo nisu normalni i mogu se poboljšati.
Ali, potrebna nam je podrška, edukacija i otvorenost da bi se podignula svijest.
Spomenula si da si se unatoč pripremi za trudnoću i porod ipak na početku teže nosila sa svim promjenama koje je to donijelo u tvoj život. Kako si došla do ovog mjesta gdje si danas?
Mene je malo zateklo sve skupa i nisam bila svjesna o kakvim je promjenama riječ. Kako psihičkim, tako ni fizičkim. Danas, nakon tri godine, smatram da je zapravo nemoguće u potpunosti se pripremiti za to cijelo iskustvo koje je najintenzivnije u ženinom životu. Naročito, ako se trudnoća ostvari u kasnim tridesetima ili kasnije. Barem je tako bilo iz mog iskustva.
Iako sam ja još uvijek, i nakon tri godine, u fazi traženja balansa, puno sam bliže i naučila sam se brinuti o sebi i dopustiti si ono što mi treba.
Koje su ti stvari najviše pomogle i na što točno misliš kad kažeš “rad na sebi”?
Najvažnija stvar mi je imati malo vremena za sebe ujutro. Kad mi dan započne mirnije i stih nekoliko minuta odmah se osjećam mirnije i lakše. Volim vježbati te si redovno odvojim vrijeme za to jer mi pomaže i fizički i psihički. Osim toga, volim vrijeme s prijateljima, isprobati novi brunch place, otići na večeru; male stvari koje mi pune energiju. Često zaboravljamo vrijednost pet minuta. Samo pet svjesno odvojenih minuta u danu za nas može napraviti veliku razliku.
To je rezultat puno rada, otpuštanja i prihvaćanja. I to je proces koji i dalje traje.
Kakvi su ti planovi za ovo ljeto i za dalje?
Nadam se mirnom ljetu i bezbrižnom ljetu. Takav je plan i tome se jako veselim. Kuzivancija profil će vjerojatno za to vrijeme na jedno mirovanje prije nastavka na jesen, dok za Bebu za stolom postoje planovi, kao što sam spomenula te će profil nastaviti biti aktivan i tijekom ljetne stanke.
Vidjet ćemo, znam samo da se veselim ljetu i odmoru jer osjećam da mi treba.
A čega si želiš više?
Definitivno strpljenja.
Fotografije: Privatna arhiva