Vizualna umjetnost i književnost posebno su zahvalne za stvaranje doživljaja koji nadilazi granice jednog medija. Potaknuta djelima Emilije Hart, posebice slojevitošću pripovijedanja u romanima Weywardice i Sirene, umjetnica Vida Meić stvara seriju grafika koje istražuju odnos vizualnog izraza i književnog ritma te mjesta njihovih potencijalnih spona.
Zajednička okosnica ova dva romana ta je što se Hart bavi vezama žena iz različitih povijesnih razdoblja i tajanstvenim, često mističnim okolnostima koje oblikuju njihove živote. Vida Meić, služeći se jednostavnim likovnim elementima, u svom se ciklusu koncentrirala upravo na emocije koje takav narativan postupak izaziva kod čitatelja i prenijela ga u vizualan medij.
Kroz svoje radove, Meić poziva na razmišljanje o složenosti temporalnih struktura gdje prošlost, sadašnjost i budućnost nisu odvojeni vremenski okviri, već se isprepliću u novim, napetim ritmovima. S obzirom na prirodu grafičkog medija, koji omogućava višeslojno otiskivanje, slojevitost je naglašena ne samo u vizualnom izrazu već i u načinu promišljanja. Kroz otiske, Meić stvara dinamiku i potiče promatrače da dožive osjećaj simultanog postojanja, baš kao što Hart to radi u svojim romanima.
Radovi Vide Meić, u skladu s njezinom dosadašnjom poetikom, pozivaju tako na aktivno sudjelovanje u procesu refleksije. Ostavljaju prostor za upisivanje vlastitih impresija i iskustava. Meić svoj proces temelji na impulzivnom reagiranju na pročitano i doživljeno, vjerujući da likovni elementi koje stvara nastavljaju tok misli proizašlih iz romana.
Svaka grafika Vida Meić postaje tako slika zgušnjenog vremena, trenutka emocije. A razlomljene plohe i mrlje njezinih radova otvaraju prostor za slobodno lutanje po apstraktnoj površini, pozivajući na dijalog i nove interpretacije.
Temporalnost, odnosno promišljanje o vremenu, ključna je nit njezina umjetničkog istraživanja. Meić je posebno zaintrigiralo kako Emilia Hart promatra prošlost, sadašnjost i budućnost kao odvojene cjeline, već ih isprepliće, stvarajući dinamične vizualne prikaze koji reflektiraju složenost iskustava. Posebno je zainteresirana za način na koji se ženske priče prenose kroz vrijeme, naglašavajući njihovu međusobnu povezanost unatoč vremenskoj udaljenosti.
Tehničke mogućnosti grafike kao medija igraju ključnu ulogu u njezinu radu. Grafika se temelji na postupnom uslojavanju, što izravno odgovara njezinu načinu prikazivanja temporalnosti. Višeslojnost grafičkog otiska omogućuje joj da vizualno istražuje protok vremena, dok proces otiskivanja postaje metafora za isprepletene narative koje prikazuje. Meić koristi ovaj medij kako bi stvorila radove koji nisu statični, već sugeriraju promjene, tragove i ponovne zapise – baš kao što književnost bilježi i reinterpretira vrijeme kroz priču.
Kroz ovu sintezu fikcije, temporalnosti i grafičkih tehnika, Vida Meić oblikuje djela koja pozivaju na refleksiju i izazivaju promatrača da promišlja o vlastitom doživljaju vremena i stvarnosti.
Publika je pozvana da istraži radove Vide Meić i doživi njezin jedinstveni umjetnički izraz kroz prizmu fikcije, vremena i slojevitosti.
O umjetnici Vidi Meić
Vida Meić (1991., Čakovec) diplomirala je grafiku na Nastavničkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu s pohvalom Summa Cum Laude. Dobitnica je sedam nagrada za umjetnički rad, među kojima se ističu Erste Grand Prix, nagrada Grafičke zbirke NSK te MSU nagrada. Vida je osvajala nagrade u sklopu natječaja za otkup djela mladih umjetnika Erste fragmenti koji je 2024. obilježio jubilarno 20. izdanje te se njeni radovi nalaze u zbirci Erste fragmenti zajedno s ostalih preko 220 djela sada već renomiranih umjetnika
Izlagala je na tridesetak skupnih izložbi i tri samostalne. Trenutno radi kao asistentica na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Meić je umjetnica koja se u svom radu bavi dubokim emocionalnim temama, čime se savršeno uklapa u svijet Emilie Hart.
