PROČITAJ

Kad stalna potreba za validacijom postane stil života

08. kol
a psychology

Traženje potvrde prirodna je ljudska sklonost, jer ljudi često trebaju pažnju i priznanje drugih kako bi potvrdili svoju vrijednost i identitet. Na primjer, često se oslanjamo na podršku i ohrabrenje prijatelja i obitelji, što iako sasvim prirodno i potrebno, također uključuje traženje vanjske potvrde. 

Osnovna ljudska potreba

Svi smo prirodno nagnuti tražiti povezanost, sigurnost i osjećaj pripadnosti među drugim ljudima – to su neki od naših osnovnih preduvjeta za preživljavanje. Ali, kad to krene konzumirati život, može postati opterećenje i možemo stavljati potrebe drugih ispred svojih cijelo vrijeme. To može biti pristajanje na planove koje nužno ne želimo, obavljanje tuđeg posla ili izbjegavanje izricanja vlastitog mišljenja – sve u svrhu dobivanja potvrde i odobravanja drugih. 

Možda zvuči kontradiktorno razmišljati o tome kako trebamo osjećaj povezanosti, a da pritom ne ovisimo o tuđem odobravanju. Kao i s većinom stvari, granica je tanka i često ovisi o našim prijašnjim iskustvima ili doživljaju svijeta. U svakom slučaju, riječ je o kompleksnoj temi jer nam drugi ludi svakako trebaju i obogaćuju naše živote i nije cilj isključiti ih kako bi maknuli potrebu za validacijom. 

Gledajući širu sliku, učenje kako prestati tražiti vanjsku potvrdu izuzetno je važno jer nam daje dopuštenje da se u svijetu pojavljujemo autentično, što vodi tome da se iznutra osjećamo emocionalno sigurno, viđeno i prihvaćeno. Osim toga, autentičnost dovodi do jačih i iskrenijih odnosa jer se možemo povezati s drugima na dubljoj razini, pružajući ljudima koji su nam bitni isto iskustvo osjećaja sigurnosti, viđenosti i prihvaćenosti. Kad tako gledamo stvari zapravo je riječ o obostranom davanju validacije, ali ne na silu i ne gazeći svoje vlastite granice i potrebe. 



Zašto tražimo vanjsku potvrdu?

Sa znanstvene perspektive, svi mi tražimo vanjsku potvrdu jer su naši mozgovi oblikovani tako da se povezujemo s drugima radi sigurnosti i osjećaja pripadnosti. Povezanost je biološka nužnost, što znači da nam je potrebna za preživljavanje. 

Vjerovanje da je povezanost biološka nužnost dolazi iz polivagalne teorije Stephena Porgesa, koja je okvir za razumijevanje utjecaja koji ljudi imaju na mozak i tijelo jedni drugih tijekom interakcije. Možda zvuči komplicirano, pa evo jednog jednostavnog primjera: Osoba u javnom prostoru zijevne – vrlo vjerojatno ćete vi i ostali ljudi oko njega također zijevnuti.Na banalnom primjeru, toliko reagiramo na drudge oko nas da ih jednostavno ne možemo (i ne trebamo) isključiti. 

U osnovi, naši mozgovi i živčani sustavi su programirani da automatski reagiraju na ljude i okolinu oko nas, bez naše svjesne percepcije toga. Ne samo to, nego su naši mozgovi programirani da reagiraju na društvenu bol i zadovoljstvo. Zapravo, društvena isključenost povezana je s fizičkom nelagodom, a istraživanja pokazuju da osjećaj odbacivanja aktivira dio mozga koji reagira na fizičku bol. Također imamo istraživanja koja potvrđuju koliko je bolna usamljenost. Usamljenost također povećava rizik od smrtnosti zbog srčanih bolesti.



Svi mi tražimo određenu razinu vanjske potvrde kako bismo se osjećali povezano, prihvaćeno i kao da negdje pripadamo, zbog naše biološke predispozicije. I zato nam cilj ne treba biti potpuno isključiti tu potrebu jer ona je tu s razlogom.

Zašto nekim ljudima treba toliko potvrde?

Iako svi mi tražimo određenu razinu vanjske potvrde, istina je da neki ljudi traže više od drugih. To ima smisla, jer vanjska potvrda pruža dobar osjećaj i oslobađa dopamin. Ali, problem s vanjskom potvrdom je taj što ti dobri osjećaji brzo nestaju, a ako vam je traženje vanjske potvrde postalo navika ili način života, prije nego što shvatite, ponovno ćete tražiti pozitivne povratne informacije od drugih kako biste potvrdili da je ono što radite, govorite, nosite, mislite – nastavite niz. .

Ako ste ikad čuli izraz “stvorenje navike,” to ide daleko izvan osobnosti na koju se obično odnosi. Svi smo mi “stvorenja navike” u smislu da naši mozgovi napreduju u rutini i prirodno stvaraju rutine. Kada ponavljamo neku radnju, rutinu ili naviku, neuronske mreže u našem mozgu jačaju, i postajemo sve bolji u obavljanju te radnje, rutine ili navike, do te mjere da ih možemo obavljati na autopilotu.

Također, možemo se naći u situaciji da tražimo veliku količinu vanjske potvrde zbog iskustava u odnosima. Ako ste dovoljno stari da ovo čitate, vjerojatno ste naučili da nepridržavanje očekivanja drugih često rezultira nekom vrstom kazne, bilo da je riječ o ismijavanju, ignoriranju, kritici, ili još gore, sramoćenju zbog svojih izbora. Lekcija koju učimo iz takvih reakcija drugih je da ne možemo vjerovati sebi. Sumnja u sebe postaje naš stalni pratitelj. Kako bismo se borili protiv toga, nađemo se u situaciji da ne možemo prestati tražiti vanjsku potvrdu samo da bismo se osjećali dobro.

Dakle, potrebno je dozirati i validaciju tražiti od pravih ljudi i nikako ne u svakoj našoj radnji. 

Fotografije: Pinterest


Teme