PROČITAJ

Kolumna: Naša skrivena dobit u stajanju na mjestu

11. tra
a

Prilikom pripreme ovog serijala o promjenama, pokušali smo vidjeti što je ono što nas stvarno drži toliko u otporu od njih. Jer, kad pogledamo iskreno – promjene su ono što zapravo priželjkujemo. 

Ne mijenjamo se jer imamo neku korist od toga

Puno ljudi kažu da žele promjene – bilo da se radi o promjeni posla ili nekim radikalnijim promjenama. Ali, kad pogledamo realno jako mali broj ljudi radi stvarne korake da bi se to i dogodilo. To nas dovodi do one situacije gdje očekujemo drugačije rezultate radeći potpuno iste stvari dan za danom. Zašto je to tako? 

Koliko god se činilo nerazumnim, mi zapravo imamo skrivenu dobit u situaciji u kojoj se nalazimo. Iako se ne čini tako, iako smo sto posto sigurni da želimo promjenu – naše akcije pokazuju suprotno. 

Primjer možemo uzeti u promjeni načina na koji provodimo slobodno vrijeme. Želimo više smisla i osjećaj da svoje vrijeme provodimo s nekom svrhom i smislom. Primjerice nismo zadovoljni da nam je svaka večer slična i da ju provodimo na kauču gledajući Netflix. Ali, iako to mrzimo mi zapravo imamo korist od te situacije. Jedna od najlogičnijih koristi koja s nameće je – poznato nam je, ugodno (iako dosadno) i predvidljivo. Ne iziskuje nikakav napor da se ništa ne mijenja dok smo pritom nezadovoljni. Naša dobit ovdje je u stajanju na mjestu. Naša dobit je u tome da nam nije toliko loše da bi stvarno htjeli promjenu. 

Jako pojednostavljeno – želimo vježbati dva puta tjedno. Koraci da se to ostvari su poprilično jednostavni. Trebamo odrediti dva termina tjedno za vježbanje i svaki tjedan otići ta dva puta na trening. U nekim životnim situacijama je to jednostavnije, u nekima teže. Ako imamo malo dijete ta odluka zahtijeva određene korake i planiranje prije nego uopće možemo otići. I teže je, kompliciranije. I koliko god ima situacija kad je izlazak iz stana stvarno nemoguć nekad – ima i situacija kad nas samo razmišljanje o stvarima koje trebamo napraviti drži na mjestu. I onda ne radimo ništa i zaključimo da nam je to trenutno nemoguće. I opet biramo stajanje na mjestu jer imamo dobit u tome – dobit koju ne vidimo. Ona predstavlja manji napor i veće nezadovoljstvo kojeg nesvjesno biramo. 

 

Naš mozak voli poznato. To mu je jedan od glavnih zadataka - da smo sigurni. A on naše nezadovoljstvo ne vidi kao opasnost. On to vidi kao sigurno mjesto. Ako promjene kod nas izazivaju strah ili nelagodu, naš mozak će napraviti sve da nas zadrži na mjestu gdje nemamo te osjećaje, gdje je naš živčani sustav miran i gdje se ne moramo gurati izvan zone komfora. Skrivena dobit leži u tome da smo sigurni iako se osjećamo da je suprotno od toga.

Kad više ne možemo bježati od promjene nastaje problem

Za razliku od ovih primjera kad želimo promjenu, ali ju biramo ne imati postoje situacije kad više ne možemo birati – i to su te promjene kojih se toliko bojimo. To su promjene koje od nas traže da se pomaknemo s mjesta i vidimo priliku u novonastaloj situaciji. 

Tad je naš mozak u panici jer ju on detektira kao opasnost. Naravno, postoje situacije koje zaista to i jesu – bilo da je riječ o fizičkim opasnostima ili emotivnim. To sve treba uzeti u obzir i nipošto ne želim prikazati da su sve promjene uvijek pozitivne i za naše najveće dobro. Promjene su zapravo samo to – promjene, a na nama je kako ćemo im se prilagoditi i kako će one utjecati na to kako nam utječu na život. 

Jedno od najstresnijih stanja za svakog čovjeka je nepredvidljivost. To nam govori da nismo u kontroli i da ne znamo što nas čeka i to je stresno i strašno – želimo to izbjeći. Jedna od osnovnih ljudskih postavki je da težimo sigurnosti. Iako realno znamo da ne možemo biti u kontroli i da nikad zapravo ne znamo što nam budućnost nosi – neočekivane promjene nas dovode u stanje gdje se osjećamo kao da nismo u kontroli. 

Kontrola je druga stvar kojoj smo skloni. Osjećaj da ju gubimo izaziva paniku, strah i može nas dovesti u stanje gdje “od šume ne vidimo drvo”. Dakle, ne znamo se pomaknuti i pustimo da se stvari samo događaju bez naše adekvatne reakcije na nju. 

Ako smo u prošlosti imali iskustva gdje su promjene, prema našoj percepciji, negativno utjecale na naš život, imat ćemo još veći otpor prema njima. Jer smo iz njih naučili da se trebamo bojati bez obzira na to što je situacija pred nama možda upravo suprotna. 

Jedna od zadnjih i najvećih stvari zašto se toliko bojimo je strah od drugih ljudi, uspjeha ili neuspjeha. Jedna od temeljnih ljudskih potreba je pripadanje skupini. Mi smo društvena bića i osjećaj da ćemo zbog neke promjene, odluke ili situacije izgubiti tu pripadnost donosi nam stvarni strah od opstanka. 

 

Kako navigirati promjene?

Kao u većini stvari – ne postoji univerzalno rješenje. Nemamo svi ista iskustva i ne polazimo s iste točke. Nisu ni sve promjene iste. Neke su objektivno stvarno lakše, a neke puno teže i zahtijevaju puno duži period prilagodbe. 

Ipak, postoji nekoliko stvari koje možemo napraviti da bi lakše prošli kroz njih. 

Da bi na promjene koje nam nisu ugodne gladali objektivnije moramo ih prihvatiti kao sastavni dio života. Kad si to objasnimo lakše ćemo prihvatiti da su dio života i lakše ćemo poduzimati akcije prema prilagođavanju novonastaloj situaciji. 

 

Kako bi lakše prošli kroz promjene može nam pomoći lista stvari koju možemo napraviti kako bi objektivnije pogledali što one točno znače za nas. Možda u promjeni postoji neka skrivena prilika za nas. Možda će nam kratkoročno biti teško zbog dugoročne dobiti. A možda nam samo treba saznanje da smo već preživjeli slične stvari i da će s vremenom biti lakše?

Kako god bilo, promjene su tu kao sastavni dio života. Ne treba ih se bojati jer da se ne događaju cijeli život bi nam izgledao jednako, a to nije cilj. 

 

Teme