PROČITAJ

Luka Cindrić – Naučio sam koliko je odmor važan

28. ožu
a architect entrepreneur

/Piše: Anamarija Virant/

“U poslu koji se stalno mijenja i u kojem se trendovi izmjenjuju velikom brzinom, treba slušati sebe, ali prije svega klijenta. Isi pristup ne može se preslikati na više osoba jer svaki projekt iza sebe ima osobu sa svojom pričom i željama.”

Luka Cindrić mladi je zagrebački arhitekt koji stoji iza Cindrić studija. U poduzetničke vode uplovio je prije godinu dana, a prije toga gradio se kroz brojna inozemna iskustva, ali i kroz rad u jednom od najvećih arhitektonskih studija u Hrvatskoj. 

Arhitektura je zanimanje koje često romantiziramo. Cijeli taj svijet, nama koji ne dolazimo iz njega, djeluje luksuzno, bogato iskustvima i uvijek zanimljivo. Ono što, osim ovoga, stoji u pozadini su rokovi, ponekad teški zahtjevi klijenata i nerealna očekivanja. 

Kroz ovaj razgovor htjela sam saznati od Luke njegov pogled na posao, život, ali i što je potrebno za uspjeh u ovoj industriji. 

 

Puno ljudi sanja o poslu u arhitekturi. Kako si se ti odlučio za taj put i jesi li oduvijek htio biti arhitekt? 

Od kad se sjećam sam nešto crtao i zamišljao. Još kad sam bio dijete na pitanje što ćeš biti kad narasteš, ja sam odgovarao arhitekt i to se nije promijenilo do trenutka kad sam trebao izabrati fakultet. Pri upisu, arhitektura mi je bila jedini izbor i tad je zapravo krenula cijela ova avantura.

Arhitektura kao zanimanje djeluje izazovno, ali i pomalo nedostižno većini. Koliko je teško opstati u takvoj industriji? 

Arhitektura je zahtjevno i kompleksno zanimanje iako je ljudi često romantiziraju i percipiraju drugačije nego što ona zbilja jest. Na studij se teško upisati iako je on samo prva stepenica, kasnije u životu je slična situacija što se intenziteta i odgovornosti tiče.

Za naše relativno malo tržište, konkurencija je velika i moraš pronaći način da te ljudi prepoznaju. Ono što mislim da je važno, a pomoglo je i meni – skupljati iskustva i znanja i raditi na projektima izvan formalnog programa. Tih prilika ima, ali ih moraš pronaći. Meni je bilo važno skupiti inozemna iskustva i trudio sam se iskoristiti sve prilike koje su mi se pružile. Sve to mi je dalo dodatnu dozu samopouzdanja i znanja koja su mi kasnije pomogla u daljnjem ostvarivanju ciljeva. 

 

 

“Kad vidiš kakvi se sve projekti rade izvan našeg tržišta, brzo ti postane jasno koliko još prostora imaš za napredak i učenje.”

Luka Cindrić

Arhitekt

Koje od tih iskustava bi izdvojio kao ono koje te najviše obilježilo i izgradilo?

Sva iskustva su mi bila korisna, ali definitivno bih izdvojio boravak i rad u Japanu za vrijeme studija. Tamo sam stažirao u uredu Sou Fujimota, tada jednom od najaktualnijih svjetskih arhitekata. Japan je predivan, ali to je bilo zahtjevno i intenzivno iskustvo, naročito za nas koji ne poznajemo takav način rada. Tamo sam puno naučio poslovno, ali i privatno i shvatio do kuda se sve može doći ako ti uvjeti to dopuste. 

Radili smo po 16-18 sati svaki dan, uključujući i vikende, no ljudi u uredu su bili super pa je sve to skupa lakše prolazilo. Nikad prije toga nisam imao priliku radili arhitekturu kao tamo. U timu su bili ljudi s najboljih svjetskih fakulteta, a natječaji koje smo radili su uglavnom bili pozivni sa po nekoliko “stararchitect” ureda u igri. Ured je u tom trenutku bio osvojio četiri natječaja, od kojih sam ja radio na viziji “Paris of tomorrow” pariške gradonačelnice Anne Hidalgo.

Znanja i iskustva koja sam tamo stekao bila su mi temelj i dan danas ih koristim u svojem radu.

 

Svoju karijeru započeo si u velikom arhitektonskom uredu. S obzirom na tvoje godine kako si se odlučio da je vrijeme pokušati sam? 

Nakon diplome u Briselu, vratio sam se u Zagreb i počeo raditi u studiju 3LHD, jednom od najvećih ureda kod nas. Vrlo brzo nakon početka je došao natječaj za Rimac Campus na kojem smo osvojili prvo mjesto i koji je bio moj glavni projekt kroz sljedećih 5 godina.

Rad na projektu mi je bio neprocjenjivo iskustvo, bili smo odličan tim, no kako je projekt primicao kraju, tako sam i ja osjećao da je vrijeme za novo poglavlje i tom trenutku se rodila ideja za Cindrić Studio. 

Iskustvo koje sam tamo stekao dobrim me dijelom oblikovalo u arhitekta kakav sam danas. Moja poduzetnička priča traje nešto više od godinu dana i to je jedno potpuno drugačije iskustvo od rada u velikom sustavu. 

Možeš li nam malo više reći o tome. Što te iznenadilo i kako bi usporedio rad za sebe i za nekog drugog? 

Osim samog posla, to je donijelo cijeli niz novih stvari o kojima prije nisam trebao razmišljati. Na primjer – osobni branding. Ako želim da ljudi prepoznaju vrijednosti i afinitete koje imam, moram im to na jasan način predstaviti. Tu je Studio Size odradio vrhunski posao koji mi je radio branding i vizualni identitet za Cindrić Studio. 

 

 

 

 

“Ali više od ičega, cijela ova godina bila je veliko učenje za mene na svim razinama. Znao sam se dovoditi u situacije gdje sam prihvaćao svaki posao što je posljedično dovodilo do preopterećenja i burnouta. Morao sam shvatiti da moram početi odbijati poslove i pametnije prioritizirati stvari. Naučio sam i koliko je odmor važan i kako bez toga ništa ne može funkcionirati kako treba.”

Možeš li reći da si godinu nakon pametniji ili je još uvijek proces? 

I dalje je proces, naravno, ali postajem sve bolji. Uveo sam neke jednostavne stvari –  izbacio sam mobitel i mailove prije spavanja. 

 

“Trudim se ne upadati u periode kad me posao okupira do te mjere da nemam privid privatnog života. Naravno, i dalje ima perioda kad je jednostavno previše toga i teško je balansirati, ali ako ništa, svjesniji sam koliko je to važno.”

Luka Cindrić

Trudim se uvijek naći vremena za obitelj i prijatelje i to vrijeme stavljam kao prioritet. I kad nisam radio za sebe stalno sam razmišljao o poslu. Meni je arhitektura, koliki god klišej bio, uvijek u glavi. I na godišnjem razmišljam o projektima, ali na zdraviji način. 

Kad pričamo o stanju u industriji – što bi nam mogao reći o tome? Kakva je danas situacija za mlade arhitekte? 

Situacija za mlade arhitekte u Hrvatskoj je bolja nego prije, ali i izazovna jer izvana dolazi jako puno utjecaja na koje mi ovdje nismo baš kalibrirani. Rekao bih da je ključ biti spreman prilagoditi se promjenama koje se događaju i uložiti trud u vlastiti razvoj.

Kad gledam na svom primjeru – važno i najbitnije je stvarati si prilike. Učiti maksimalno, volontirati, stjecati kontakte, jednostavno tražiti svoje mjesto i ne odustati na prvoj prepreci. Jer će ih biti, to je neizbježno. 

Naše tržište je još uvijek relativno malo, ali situacija se popravlja. Ima sve više inozemnih projekata koji nude veće budžete i prilike. Mislim da je dug put do nekih projekata na svjetskoj razini, ali stvari se pokreću. 

 

U čemu najviše uživaš? 

Volim projekte koji mi nude neku vrstu izazova. Nije mi toliko važno je li riječ o projektiranju kuće, dizajnu interijera ili nečem trećem, bitno mi je pristupiti svakom projektu na njemu iskren način i pokušati ispričati priču koju on predstavlja. 

Volim vidjeti do kuda sve projekt može doći kada investitori skupa s tobom vjeruju u priču.

Upravo dovršavam s kolegicom Anom Lisonek jedan takav projekt na Pantovčaku za koji smo dobili puno povjerenje i koji je dosljedno proveden do kraja.

 

Kako vidiš daljnji razvoj studija, ali i sebe? 

S obzirom da sam tek na početku, imam puno planova, ali trudim se ne odlaziti previše u budućnost. 

Zadovoljan sam razvojem situacije i želim da se sve nastavi kretati u istom smjeru. Ima tu još puno posla, ali pametniji sam nego na početku i uživam u izgradnji svoje priče. 

 

Fotografije: privatna arhiva, Jure Živković, Deni Horvatić, 3LHD arhiva

Teme