Pritisak da uvijek možemo i trebamo raditi još i da svaki trenutak treba biti iskorišten do maksimuma je često samo dodatni uteg koji si zadajemo, ali ima li pomoći?
“Iskoristi dan” zamka
Jutarnja rutina, po mogućnosti dizanje u 6. Onda idu svi koraci koje moramo ispoštovati, skin care, po mogućnosti vježbanje, proteini i u dan. Nakon posla obavezno neki after work i/ili aktivnosti s djecom, 10 000 koraka, zdravi obrok, spavanje, ponavljanje.
Naravno da ovako ne izgledaju dani većine ljudi, ali zbilja je teško oduprijeti se osjećaju da bi trebali raditi više i da bi trebali iskoristiti baš svaki trenutak. Samo je li to održivo? I kako to zapravo ide?
Pa najčešće vodi u krivnju i razmišljanje da sigurno nismo napravili dovoljno, jer uvijek se dan može još nekako iskoristiti. Još jedno druženje, trening, još nešto što možemo napraviti. Sigurno. Sve to vodi u burnout i onda opet kupujemo usluge da popravimo stanje u koje smo se doveli pod pritiskom da ne radimo dovoljno.
Začarani krug koji sami moramo prekinuti
Iako, kao odrasle racionalne osobe znamo da se samo umrijeti (i platiti porez) mora, i dalje prečesto trčimo kroz dane pod krinkom moranja. Tu su, naravno i sve stvari koje stvarno želimo postići i napraviti, ali moramo li stvarno iskoristiti baš svaki trenutak? Smije li se samo biti doma bez planova i ne raditi baš ništa? To stanje uma da jednostavno ne osjećamo pritisak od stalnog performansa. Kažu da je sreća u trenutku, a nažalost najrjeđe smo upravo tamo, u sadašnjem trenutku.
Samo se pokreni
I osobno stvarno vjerujem da ima puno u onome da najviše problema leži u besposlenom umu i da bismo stvarno trebali raditi na tome da nismo baš stalno u svojoj glavi. To je najlakše postići aktivnostima, treningom, druženjima i sličnim aktivnostima koje nas mogu napuniti. Ali, ponekad se i to pretvori u listu stvari koje na autopilotu radimo a da stanemo i ponekad ne iskoristimo svaki dan do maksimuma, što god to uopće i značilo.
Konzumiranje self help sadržaja nije rješenje, ali je često način da si damo osjećaj da radimo nešto dobro za sebe bez previše napora.
Online vs. stvarnost
Nažalost, današnja realnost je da puno previše ljudi ima screen time od 5 plus sati, a kažu da se ponekad samo čitanje o tome da nešto poduzimamo čini kao da stvarno nešto i radimo.
Zato self help industrija tako i buja. Nema regulacije, čini se da svi trebamo pomoć, ali možda još i važnije – čini se da svi želimo postati bolja verzija sebe u svim segmentima. Bilo da je riječ o fizičkom zdravlju, idealnom tijelu, licu bez bora, ali u posljednje vrijeme i radu na granicama. Uglavnom, često se to “iskoristi dan” pretvori u beskrajnu samooptimizaciju koja nas umjesto zdravijima čini opterećenijima i zapravo ne vodi nigdje. Jedino kad nas ne jede krivnja oko gubljenja vremena je kad skrolamo u potrazi za savjetima za što optimalniji život.
Fotografije: Pinterest
