PROČITAJ

Može li se monotonija voljeti?

03. velj
a

Bez obzira volite li ili mrzite rutinu – velika većina nas ju u nekom obliku živi. Čak i ako je nenamjerno, ona je tu i ne ide nigdje koliko god se mi trudili. Druga riječ za rutinu može biti monotonija,a to zvuči puno gore bezazlene routine. 

Monotonija koje je ubila spontanost

Koliko god se trudila to promijeniti, sinonim za monotoniju je dosada i nešto negativno. Monotonija se često navodi kao razlog za prekide, za nezadovoljstvo životom i jedan je od glavnih razloga zašto ljudi rade neke nepromišljene poteze. Dakle – monotonija je loša i nitko se ne bi htio naći u fazi gdje bi tako opisao svoj život. 

S druge strane – tempo života, posao, obaveze, možda djeca i sve ostalo što jednostavno moramo raditi iz dana u dan velikom broju ljudi ne ostavlja previše prostora za živjet život koji je nepredvidljiv. Čak i vikend koji kao ostavlja više prostora za neke manevre – opet se sve treba isplanirati, dogovoriti i nekako opet upadne u neki sličan raspored. Ne pričamo o ljudima koji stvarno žive jedan potpuno nekonvencionalni život, iako ih naravno ima, ali mislim da se čak i oni nerijetko nađu u tom krugu gdje se nakon nekog vremena sve čini isto, poznati i  – monotono. 

 

Postoji li potpuna sloboda? 

Nedavno sam, slušajući jedan podcast, čula zanimljivu rečenicu koja me potaknula na razmišljanje – “Bez obzira kakav život imali i kako odlučili da nam dani izgledaju – ne postoji život potpune slobode.” Poanta ove rečenice i razmišljanja je bila i da se odlučimo za život koji je naizgled skroz izvan okvira i nekih nametnutih stvari koje moramo ostvariti, ipak zahtijeva neke stvari koje se moraju ispuniti – na dnevnoj bazi. Uvijek moramo jesti, uvijek moramo negdje spavati i uvijek moramo imati novac. Da bi to sve ostvarili jednostavno moramo ispuniti neke stvari koje svojim ponavljanjem stvaraju monotoniju. Može netko odlučiti dati otkaz, putovati godinu dana i naizgled pobjeći svim tim monotonim stvarima s kojima se svi nosimo, ali svejedno mora raditi određene stvari kako bi sve skupa bilo održivo. Ali, slažem se – lakše je zamisliti obavljanje tih svih logističkih stvari kad smo izvan poznate rutine. Nema boljeg osjećaja nego maknuti se od poznatih stvari i samo postojati. 

 

Svi znamo osjećaj kad smo na nekom putovanju, bez brige i pameti i sve se čini bolje, kao da smo druga osoba. Povratak u realnost često znači ulazak u istu staru rutinu i povratak svim stvarima koje obavljamo na autopilotu. Doma smo pa nam, naravno, ne pada na pamet gledati stvari i promatrati ih kao da uopće postoji mogućnost vidjeti nešto nepoznato ili drugačije. Za to nam je ipak potreban odlazak negdje - drugim riječima bijeg.

Praksa primjećivanja stvari

S nosevima u mobitelima, dok se žurimo na posao ili negdje drugdje znamo točno što trebamo obaviti, ali čini se kao da nemamo što a vidjeti. Kad je sve tako poznato, što bismo imali za vidjeti. 

Postoji jedna vježba primjećivanja: ako negdje čekamo – može biti kod doktora, na stanici na blagajni u dućanu trebamo nabrojati tri detaljna opisa ljudi oko nas. Dakle, što su nosili, kako su se ponašali, jesu li bili dobre volje ili ne. Možda zabrinuti, tužni, ljuti? To su sve stvari koje je lako primijetiti i naučeni smo primjećivati takve stvari. To nije ništa što iziskuje neku posebnu pažnju od nas, a opet koliko puta ovo možemo?

 

 

To vrijedi i za stvari koje nas okružuju. Ponekad prođemo nekom ulicom kojom idemo stalno i uopće ne primijetimo da su neki radovi tamo, ili da moramo zaobići dio ceste. Samo idemo. Ali, kad smo s nekim i razgovaramo i imamo neki dobar trenutak šanse da to ne primijetimo su skoro pa nepostojeće.

Trend zapisivanja

Zbog svega ovoga, najviše mobitela i screen time od prosječno 5,5 sati javio se trend, a možda i potreba zapisivanja stvari. Ok, danas to zovemo journaling, ali zapravo je stvar u običnom, starom zapisivanju stvari. 

I to može biti zapisivanje dana, nekog događaja, bilo čega. Ali, vježba je najučinkovitija ako zapisujemo stvari koje su se događale oko nas. Ljude, događaje, reakcije ili što god nam padne na pamet. 

Ovo neće riješiti da mrzimo monotoniju, ali možda ona nestane. Možda ako počnemo opet  primjećivati stvari koje se događaju oko nas i koje nas okružuju će se sve činiti malo manje dosadnim. A ponekad nas možda i iznenadi. 

 

Fotografije. Pinterest, Unsplash

Teme