PROČITAJ

Nostalgija je osjećaj koji najbolje prodaje

09. kol
a travel

Sezona kiselih krastavaca. Mozak je lagana kaša, vruće je, i ovisno o tome gdje se hladite, dio dana izgleda kao preživljavanje. Pozitivno ili negativno? U svakom slučaju, fjaka je preuzela sve i ne treba joj bježati. 

Samo bivanje

Neovisno o tome jeste li aktivan tip osobe za odmor ili samo ležanje na plaži i odmor – plaža, cuga, more i nazad. Nekad je teško samo biti. Možda nije teško samo tjedan dana i izgleda da bi ovako mogli cijelu godinu, ali zapravo se kad tad vrate misli koje nas vraćaju ili podsjećaju na stvari koje nas čekaju, koje trebamo obaviti ili za koje bi htjeli da su drugačije. Mozak se lagano vraća u funkciju i nije jednostavno isključiti se ma koliko se trudili. 

Vrijeme koje stoji, a prolazi prebrzo

Ne mogu se sjetiti gdje, ali nedavno sam pročitala da je Pelješac “Mediteran kao što je nekad bio” i otad razmišljam o tome i zapravo sam prvi put obratila pažnju na to koliko su stvari drugačije ovdje u usporedbi sa Zagrebom. Čudno. 

 



“Ne znate koliko okruženje utječe na vas dok ga ne promijenite”. Koliko okruženje utječe na našu sposobnost da se opustimo? Nije lagan odgovor na ovo pitanje jer promjena okruženja često nosi i izostanak obaveza za taj period kad se maknemo pa možda nije ni fer usporedba.

Dobro sporo ili loše sporo? 

Ako imate mjesto na koje se volite vraćati onda znate da teško nešto može zamijeniti osjećaj dolaska negdje gdje se ne osjećate kao stranac, a opet niste doma. Pripadate, ali niste od tamo. Poznajete ljude, ali nemate nužno dogovorene kave i druženja. Sve je nekako po vašem tempu, a opet bez pritiska da ćete nešto propustiti. Pelješac je ogroman površinom, ali zapravo, s obzirom na veličinu, jako malo klasičnog sadržaja koji dopušta stalnu stimulaciju. Ili ste fjaka tip, ili istražujete otok. Između fantastičnih vinarija, fine hrane, sunca i mora zapravo ste prepušteni sporosti. Zasad nema previše pokušaja stvaranja kul beach masovnog bara jer se to radi i jer je prilika. Ne znam je li to nužno jer ne žele oskvrnuti ovu mirnoću i zapravo divljinu koju Pelješac pruža ili manjak investitora koji samo što nisu došli. 

Kako god bilo, zasad je zaista kao da je vrijeme stalo tamo negdje u vremenu prije Instagrama, ne nužno interneta, ali još uvijek nije sve natjecanje. I dok puše maestral specifičan za Pelješac, koji ove plus 40 dane čini toliko podnošljivima, i kad ga slušate cijeli dan skužite da vam malo zuji u glavi. Dok pokušavate pričati, tjera vas na malo dodatnog napora taman da vas dodatno uspori. I sve to dok gledate u hrpetinu surfera koji kao da žive najaktivniji život na svijetu, opet savršeno uklopljeni u spori mood  koji se ovdje podrazumijeva. Iako zapravo nije spor. 



Sezona je lošija ove godine, kažu. Nijemci su otišli na druga mjesta, nije to to što se očekivalo. A opet, iz moje, možda iskrivljene percepcije, kao da nikome ne smeta. Može se disati. Nije prevelika gužva. S vremena na vrijeme može se čuti i lokalce. Sve je baš kao da je vrijeme stalo i vratilo nas u onaj period vremena kad konzumerizam nije bio toliko izražen. A opet, sve se prodaje oko mene, ne smeta me. Famozna kuglica sladoleda koja je vruća tema je 3 eura, nekad i više. I koktel je dvoznamenkaste cifre. Kako onda imamo takav osjećaj?

Kao što sam rekla na početku ovog, možda malo zapetljanog teksta, teško je objasniti dok ne osjetite. 

Nostalgija je osjećaj koji najbolje prodaje

Zašto je sve prije bilo bolje? To je rečenica koja se toliko često spominje, ali zapravo je ona tu jer nas vraća u vrijeme kad smo se mi osjećali neopterećenije, s manje obaveza, a više slobode. I zato je prije bilo bolje. Ne ulazeći u vrijeme u kojem živimo – i koliko je bilo ljepše prije društvenih mreža – uvijek je stvar kako je nama. Možda je zato osjećaj da smo na mjestu koje nam dopušta taj osjećaj toliko oslobađajuće i koliko god vidimo mjesta za pomake u ponudi, u jelima u svemu, jer “zašto je sve kao da je vrijeme stalo”, ali zašto nam onda baš tako odgovara?

Nostalgija će uvijek prodavati iako joj to nije cilj. Ne svima, zato Pelješac još uvijek nije prenapučeno party mjesto, ali tko treba dozu divljine i slobode, uvijek će se vraćati. 

 

Teme