Pozivanje i ugošćavanje ljudi kod sebe doma može biti dosta stresno iskustvo. Bez obzira dolazi li 5 ili 20 ljudi, to zahtijeva neke pripreme koje nerijetko mogu završiti cjelodnevnim stresom.
Nekome ide od ruke – nekome stres života
Ima onih ljudi, onih stanova ili kuća u kojima se svi nekako osjećaju kao doma. U društvu, nenamjerno najčešće jedan stan bude to mjesto gdje se najčešće okuplja, gdje se nekako svi osjećaju najugodnije. I to ne znači da ovi drugi to ne žele raditi, ali činjenice su da nekima to jednostavno ide prirodnije. Ne smeta ih ako im stan nike savršeno pospremljen, ako nema uvijek savršeno pripremljene i dekorirane hrane, uvijek je nekako prirodno. Nekako je uvijek opušteno i kad je sve unaprijed dogovoreno i kad je last minute opcije. Koja je njihova tajna?
Ugošćavanje ljudi u vlastitom domu jedna je od onih aktivnosti koje kod jednih izazivaju čisto veselje, a kod drugih osjećaj stresa ili nelagode. Složit ćemo se da je to ujedno i jedna od najljepših stvari za doživjeti – pripremiti i podijeliti hranu, piće i razgovor s nama dragim ljudima. Ali nekima sama pomisao na cijelu proceduru izaziva ogroman stres. Zašto je to tako? Što nas motivira da otvorimo vrata svog doma prijateljima i obitelji, a što nam u toj željenoj aktivnosti (jer želimo se družiti i dijeliti trenutke s voljenima) ipak izaziva stres zbog kojeg na kraju dolazi do povlačenja?
Ova razlika, iako se na prvi pogled čini trivijalnom, puno govori o ljudskom karakteru, preferencijama i načinu na koji gradimo odnose. Osim one klasične ekstrovert/introvert ili bolji kuhar/ne tako dobar kuhar postoje neki razlozi zašto nekima to pada lakše, nekim teže.
Ugošćavanje je vještina
Za neke, ugošćavanje je lakoća. Postoji poseban osjećaj koji dolazi kada okupljamo ljude koje volimo, pripremamo im obrok, biramo glazbu i stvaramo atmosferu koja će ih nasmijati, opustiti i povezati. Ovakvi savršeni domaćini često ističu kako im je najveće zadovoljstvo vidjeti svoje goste kako uživaju – to je njihov način izražavanja ljubavi i brige. Jezik ljubavi je hrana, a oni ju uspješno iskazuju.
Ali, ugošćavanje, u svojoj biti ipak nije samo o hrani i piću. To je o otvaranju prostora – fizičkog, ali i emocionalnog – za druge. U trenutku kad pozovete nekoga u svoj dom, to je jedan intiman način druženja kojeg malo što može nadmašiti. Posebno u današnje vrijeme, kada su mnogi odnosi površni ili su online, ili su na brzinu – upravo je zajedničko vrijeme u nečijem domu ono što stvara najljepše uspomene.
Zašto neki izbjegavaju?
S druge strane, neki ljudi osjećaju određeni pritisak kad je riječ o ugošćavanju. Možda im vlastiti prostor djeluje premalen, možda se boje da njihova jela neće biti dovoljno dobra, ili jednostavno nemaju energije za organizaciju. Ali, ovo nije znak nebrige – dapače, često dolazi iz dubokog osjećaja odgovornosti prema drugima. Prema Psychology today – ljudi koji generalno imaju više samopouzdanja bit će “bolji” i opušteniji domaćini. S druge strane, ljudima koji žele da sve bude savršeno, taj pritisak ih može obeshrabriti.
Ali, kao da nije dovoljno – ne radi se samo o perfekcionizmu. Neki ljudi jednostavno preferiraju neutralne prostore za druženje – kafiće, restorane – gdje nema pritiska biti savršen domaćin. Introvertirane osobe mogu osjećati da im takva okupljanja crpe energiju, dok su neki, vrlo jednostavno, praktični i kad se sve zbroji i oduzme praktičnije je to druženje obaviti negdje drugdje.
Osobni doživljaji na naš odnos prema ugošćavanju
Način na koji gledamo ugošćavanje često je duboko ukorijenjen u našim osobnim doživljajima kas smo odrastali, ali i samim kulturnim doživljajima. U nekim dijelovima svijeta, gostoprimstvo je gotovo sveta tradicija – domaćini iznose najbolje što imaju, pa čak i kad nemaju mnogo. U drugim kulturama, druženja su češće spontana, a koncept “savršeno uređene večere” gotovo da ne postoji.
Na osobnoj razini, naš odnos prema ugošćavanju često odražava našu osobnost. Ekstroverti uživaju u gužvi i interakciji, dok introverti preferiraju intimnija druženja u kontroliranim uvjetima. Ni jedan pristup nije bolji ili gori – oni su jednostavno različiti.
Svima zajedničko – potreba za povezanošću
Bez obzira volimo li ugošćavati ili ne,svi mi imamo duboku potrebu za povezanošću. Bilo da se ta povezanost ostvaruje u nečijem domu, u restoranu ili tijekom neke treće aktivnosti, ono što nas ispunjava nije lokacija, već ljudi s kojima smo okruženi.
Za neke, njihov dom je sigurno utočište koje vole podijeliti s drugima. Za druge, dom je prostor za opuštanje i bijeg od vanjskog svijeta. I jedno i drugo jednako je vrijedno jer odražava ono što je svakome od nas najvažnije – osjećaj sigurnosti.
Na karaju dana, nije ni važno. Neki od nas vole igrati ulogu domaćina, nekima će to uvijek biti barem mali stres. Ali, nije loše podsjetiti se što je nama najvažnije kad smo kod nekoga doma? Pa to da smo s ljudima koji su nam dragi, sve ostalo ipak pada u drugi plan. Iako, svaka čast svima koji od toga naprave pravu malu umjetnost i doživljaj.
Ne mijenjajte se! Uživajte u druženjima, kakva god i gdje god ona bila.
Fotografije: Pinterest