Postoji jedna teorija koja kaže da bi društvo stvarno funkcioniralo i razvijalo se, potrebna su mu takozvana “treća mjesta”: javni ili polujavni prostori susreta. Nije zato čudno da se danas oko tog koncepta grade čitave poslovne strategije. Ali jesu li treća mjesta još jedna TikTok izmišljotina? Zapravo je riječ o poprilično starom konceptu.
Kad pomislim na ta famozna treća mjesta, uvijek su mi u glavi filmovi i muškarci koji se okupljaju u drvenoj sobi, tamo ispijaju viski i dijele bitne poslovne tajne. Može li više klišej od toga? Teško, ali kroz pop kulturu treća mjesta prikazana su nam upravo tako; kao mjesta gdje se oni odlaze povući od kuće i uživati u svom prostoru s onima koji traže to isto.
Što su onda zapravo treća mjesta?
Pojam je krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća uveo sociolog Ray Oldenburg. Prema njegovom tumačenju, prva mjesta su naši domovi, druga mjesta radna okruženja, dok su treća mjesta prostori između njih. To su lokacije na kojima se spontano okupljamo, razgovaramo, odmaramo, razmjenjujemo ideje i gradimo osjećaj zajedništva. To mogu biti gradski trgovi, kvartovski kafići, knjižnice, parkovi, kulturni centri ili bilo koji drugi prostor u kojem ljudi mogu provoditi vrijeme bez pritiska da nešto kupe ili konzumiraju.
Možda upravo sada, dok čitate ovaj tekst, sjedite u jednom takvom prostoru.
Treće mjesto ili treći prostor?
Pojmovi treće mjesto i treći prostor često se koriste kao sinonimi, iako među njima postoje određene razlike.U društvenim znanostima prostor se ne promatra samo kao fizička lokacija nego kao nešto što nastaje kroz ljudske odnose, interakcije i iskustva. Iz te ideje razvijen je koncept trećeg prostora koji pokušava nadići jednostavne podjele između različitih identiteta, kultura i društvenih kategorija.
Primjerice, u istraživanjima migracija često se govori o „trećoj kulturi“ koja nastaje između zemlje podrijetla i zemlje u kojoj osoba živi. Slično tome, treći prostor označava mjesto otvorenosti, promjene i mogućnosti susreta različitih perspektiva.
Upravo zbog svoje fleksibilnosti ovaj je koncept s vremenom počeo dobivati brojna značenja, a preuzele su ga i velike korporacije koje ga koriste za vlastite poslovne ciljeve.
Društvu su potrebna autentična treća mjesta
Treća mjesta tradicionalno nastaju iz potreba zajednice. Njihova je svrha jačanje društvenih veza, poticanje sudjelovanja i stvaranje osjećaja pripadnosti.
Takvi prostori često funkcioniraju kao zajednička dobra dostupna svima. Oni pružaju alternativu svijetu u kojem se gotovo svaki aspekt života pretvara u proizvod ili uslugu.
Danas se zato sve češće postavlja pitanje postoje li još mjesta na kojima možemo boraviti bez obveze da nešto kupimo.
Odgovor je da postoje.
Jedan od zanimljivih primjera dolazi iz Beograda. Tamošnja Ulična galerija nastala je revitalizacijom zapuštene gradske ulice, a s vremenom se razvila u otvoreni kulturni prostor koji okuplja umjetnike, građane i različite društvene inicijative. Izložbe, koncerti, performansi i javne rasprave postali su dio svakodnevice tog prostora. Umjetnost je izašla iz zatvorenih institucija i postala dostupna svima, dok su teme poput urbanog razvoja, kulture i društvenih promjena dobile mjesto u javnom prostoru.
I tu dolazimo do ključnog pitanja: može li prostor koji postoji prvenstveno radi profita zaista biti treće mjesto?
Ne bi smjeli prepustiti javni prostor korporacijama
Svima je već jasno da smo se našli u vremenu kad svi najviše žele upravo tu iskrenu ljudsku povezanost. Ali, ona mora biti stvarna, ne nametnuta i komercijalizirana.
Knjižnice, parkovi, kulturni centri, kvartovske inicijative i javni prostori koji nisu vezani uz profit imaju nezamjenjivu društvenu ulogu, ali čini se da polako umiru. Oni omogućuju ljudima da se povezuju bez pritiska potrošnje i stvaraju osjećaj zajedništva koji nijedna aplikacija ne može u potpunosti zamijeniti. Zato je važno prepoznati razliku između mjesta koja nastaju iz potreba zajednice i onih koja koriste ideju zajedništva kao marketinški alat.
Može li se to uopće vratiti?
Fotografije: Pinterest
