Ovo je tekst o hodanju, ali i preporuka staza i jedne knjige koja ima tendenciju promijeniti način na koji doživljavate hodanje. Na hodanje više nećete gledati kao na nuždu nego kao na luksuz koji si svaki dan možemo priuštiti.
“Znanost hodanja”
Svi mislimo da znamo hodati. Ali, ako preispitamo iskreno svoje navike vidjet ćemo da – čak i ako smo često hodači – obično zapnemo u rutini: hodamo uvijek istim stazama, na isti način, u isto doba dana, s istim ljudima. I najčešće – hodamo nesvjesno, iz potrebe.
Znanost hodanja je knjiga koju nikad ne bi primijetila. Naslov mi je bio odbojan i iskreno, knjiga je zvučala jako dosadno. Hodanje kao hodanje. Iako sam i prije čitanja bila svjesna benefita hodanja, nikad ga nisam doživljavala toliko ljekovitim i zapravo luksuznim.Ali nekon nekoliko preporuka i recenzija ljudi koji su doslovno pisali da im je knjiga promijenila život – dala sam joj priliku – kao samo ću ju pogledati.
Knjiga nas između ostalog uči i o tome da hodanje – ako mu damo pravu priliku, može dugoročno utjecati na bolje raspoloženje, na percepciju sebe kao osobe, ali i na drugačije shvaćanje stvari koje nam se čine kao problemi.
Staze koje obožavamo
I tako dok hodanje uopće ne doživljavamo – zapravo tko piše o hodanju? Jednom kad (ako) pročitate knjigu, ili samo ovaj članak i promijenite pogled na hodanje možda vas potakne da uobičajene rute hodanja doživite na drugačiji način. Kroz grad, šumu ili samo po kvartu – nije ni važno.
Dubravkin put
Kao najpoznatiji na ovom popisu – odnosi pobjedu osobnih favorita staza za hodanje. Staza koja je poznata svima, ali jako često potpuno prazna. Gužva nije nikad i uvijek ponudi točno ono po što smo došli – praznu glavu i mir. Dugačka skoro dva kilometra taman je dovoljna da vam ne bude ni previše ni premalo hodanja.S početkom na Tuškancu kod Dubravkinog puta, vodi do, možda subjektivno, najšarmantnijeg dijela grada – Cmroka. Koji je opet, ako baš nije napadao snijeg gotovo uvijek bez gužve. S obzirom na poznatost ovih staza, malo je čudno napisati hidden gem, ali imam osjećaj da zbilja je. Dubravkin put ima sve što jedna staza za hodanje treba imati. Dodatni plus je što ćete se popeti na Cmrok – subjektivno najljepše mjesto u Zagrebu.
Park šuma Jelenovac
Ova staza i šuma su mi bili na 15 minuta od doma i negdje dvije godine otkad sam preselila u njenu blizinu nisam imala pojma da postoji. A tijekom tog vremena sam se dugo žalila kako mi fali Cmrok. Imam osjećaj da jako puno ljudi koji žive u blizini i samim time su okruženi betonom ne znaju da postoji, a ako i znaju nisu ju istražili do kraja. Ovo je možda i subjektivno jer mi je predugo trebalo da mi postojanje ove staze digne kvalitetu života. Ni ovdje – gotovo nikad nema gužve što osobno smatram velikim benefitom. Kod ovog mjesta najviše me se dojmilo što je imalo dozu neočekivanosti sa sobom – jer stvarno nisam znala da ovako nešto postoji malo iznad Ilice. Najdraža mi je ljeti, ali stvarno se isplati otići bilo kad.
Grmoščica
Još jedna staza za koju, ako ne živite na tom dijelu grada, vjerojatno ne znate. Park-šuma Grmoščica nalazi se na zapadnom dijelu Zagreba, između kvartova Črnomerec, Vrapče i Kustošija. Riječ je o nimalo zahtjevnoj stazi koja je pogodna i za djecu i zapravo je savršena za šetnju nakon posla ili vikend bijeg u prirodu ako vam se ne da previše hodati.
Ovaj park je zapravo jedina veća zelena površina na tom dijelu grada i iako zna biti ljudi – nije gužva i nudi točno ono po što ste došli.
Par šuma Tuškanac
Idealno je popeti se od Britanca do Rokovog perivoja i hodati nekih petnaestak minuta do šume gdje su uređene prekrasne staze za hodanje. Ovaj park je nostalgičan, miran i ima prekrasne zalaske sunca. Nikad, ali baš nikad nisam doživjela da je gužva, ima više staza za hodanje, a nudi taj jedan starozagrebački štih koji nije više tako lako pronaći.
U ovoj park šumi je i (subjektivno) najljepši dječji park u gradu, a idealno je i ako se želite malo izgubiti u šumi jer ćete završiti na Dubravkinom putu.
Fotografije: privatna arhiva i Unsplash