PROČITAJ

Kolumna: Posaditi stablo, napisati knjigu i odgojiti dijete

13. velj
a

/Piše: Ana Zatezalo/

Jeste li već napravili nešto od toga ili možda sve?Odavno je poznata izreka kako bi svaki čovjek u životu trebao učiniti te tri važne stvari – posaditi stablo,napisati knjigu i odgojiti dijete. Za početak, barem neku od njih. Ili neke druge, ma nije zapravo ni važno koje, ali s ciljem da ispuni svoju svrhu ovdje na Zemlji.

Ono što svi vjerojatno mogu je posaditi jedno stablo. Primjerice, postoje inicijative da se za svako rođeno ili posvojeno dijete posadi stablo. Nebrojeno je danas takvih primjera, kako na razini zemalja, tako i onih osobnih. Kao što kaže i stih jedne pjesme „Na dan kad sam rođen, tu je posađen orah“.

Orah ili lipa, svejedno, no je li to dovoljno da se povežemo s prirodom, kažemo joj „hvala“ za sve? Naravno da nije, ali je ipak nešto, nešto smo napravili. Od primjera što bismo još mogli, je i moći prepoznati nekoliko stabala u svom okruženju ili na primjer nekoliko vrsta ptica oko nas. Tko to može imenovati i zašto bi uopće trebao? Tko to ne zna ili koga to ne zanima, vjerojatno ne zna ni imena svojih najbližih susjeda. Tko ne zna svoje susjede, otuđen je od ljudi, a tko ne zna imena stabala, otuđen je od prirode. Zato, možemo se upoznati sa susjedima i sa stablima ispred svoje kuće ili zgrade i trebalo bi odmah na neki način biti bolje. Male stvari.

 

Ok, sada kada smo posadili stablo, možemo i napisati knjigu

Za napisati knjigu, tekst, za „nešto što će ostati“, nije potrebno puno. Potreban je papir i olovka, može i računalo ili mobitel, te mašta i životno iskustvo koje, budimo realni, svi imamo – samo je pitanje koliko tko može izvući inspiracije iz toga (zaboravimo na tren da postoji AI pa ti je zapravo potrebno samo izdavanje naredbe da se napiše knjiga na neku temu, to se ne broji). Jedno je kad se radi nešto s namjerom da se pokaže drugima da možemo, a drugo kada se radi iz srca, s namjerom uživanja i dijeljenja s drugima pa što bude… Kada je ovo drugo slučaj, to se osjeti, to uglavnom dotakne i potakne. Svatko tko je iole pismen bi trebao razmisliti o tome da stvori nešto, makar jednu pjesmu, nešto što će ostati. Najlakše je koristiti i koristiti silne plasirane sadržaje dok se na kraju i sami ne izgubimo u tom zatvorenom krugu tihog promatrača. Čovjek je sretan kad stvara.

Odgojiti dijete

Imati dijete, učiti dijete, voljeti dijete, odgojiti dijete. Možda najveće, sigurno najzahtjevnije, ali i najljepše od ove tri stvari, koje zapravo nisu ni usporedive, ali evo ih, tu su. Naravno da ne mora svatko imati dijete, ali djece mora biti, to je sigurno svima zbog svega jasno.

No djecu ne moramo samo učiti, od djece se trebamo sjetiti i učiti. Sjaj u očima i sreća oko malih stvari se ne može prekopirati, ali se možemo i trebamo toga podsjetiti. Djeci zbilja ne treba mnogo da budu istinski sretna, a to je vještina koju s odrastanjem često gubimo.

Dobra stvar je, bili dijete ili ne, priuštiti si svaki dan neku „injekciju“ sreće. Ako vas nešto usrećuje, radite to što češće. Neka vam postane navika. Ne treba čekati da sreća dođe. Zato, imati dijete, ali ne zaboraviti svaki dan i biti dijete.

A da bi djeca jednog dana također mogla ispuniti ove tri stvari iz naslova, i tako u krug, mogli bismo im jednostavno za početak – čitati. Jer djeca kojoj se čita izrastaju u ljude koji misle, ali i koji će stvarati. Tako da, ako imate koje dijete u blizini, pročitajte im, naučite ih nešto još danas. I onda znamo da će nam biti dobro. I da je ispunjena svrha.

Sretno, s tim osjećajem. 

 

Teme