Razgovori s djecom o tijelu i zdravlju, pristanku i granicama, sigurnosti na internetu, zaštiti od nasilja, emocijama i odnosima, odnosno o svemu što čini edukaciju o seksualnosti, ne događaju se odjednom. Razvijaju se postupno, kroz puno malih razgovora koji prate dječji razvoj. Upravo zato nastao je vodič Razgovori kod kuće koji roditeljima i skrbnicima pruža stručne, provjerene i znanstveno utemeljene informacije te konkretne smjernice kako razgovarati s djecom o temama koje roditeljima često nije lako otvoriti.
Vodič Razgovori kod kuće donosi stručne, provjerene i znanstveno utemeljene informacije te konkretne smjernice za razgovore s djecom različite dobi. Obuhvaća četiri tematske cjeline: tijelo i zdravlje, pristanak i granice, sigurnost i zaštita na internetu te emocije, odnose i ljubavne veze. Na istoimenoj internetskoj stranici, uz vodič, dostupna je i serija edukativnih videozapisa u kojima stručnjakinje, roditelji i mlade osobe dijele iskustva, stručne uvide i praktične savjete.
Razgovarali smo Natašom Bjelić, koordinatoricom i stručnom suradnicom na programu Spol, rod i seksualna prava u CESI – Centru za edukaciju, savjetovanje i istraživanje. Željeli smo saznati više o samoj inicijativi, ali i kako roditelji mogu biti sigurniji u svojoj ulozi, kako se približiti svojoj djeci, ali kako znati kad je pravo vrijeme za razgovor.
Kako je došla ideja za ovu inicijativu?
Nastala je iz potrebe da se roditeljima pruži konkretna podrška za razgovore o temama koje su mnogima nelagodne ili ne znaju kako ih započeti; o tijelu, seksualnosti, pristanku, granicama, sigurnosti na internetu, emocijama i odnosima. Polazište jest da se takvi razgovori ne vode jednom, nego kroz puno malih razgovora koji prate razvoj djeteta. Vodič roditeljima nudi znanstveno utemeljene informacije, praktične primjere i prijedloge kako graditi odnos povjerenja u kojem će se djeca osjećati sigurno postavljati pitanja i dopuna je video materijalima koji donose kratke, razumljive i primjenjive savjete koji roditeljima mogu pomoći da se osjećaju sigurnije u komunikaciji s djecom. Posebna vrijednost video materijala je što u njima sudjeluju stručnjakinje, roditelji i mladi koji iz različitih perspektiva govore o izazovima odrastanja i važnosti otvorene komunikacije o ovim temama.
Prema vašem mišljenju, jesmo li se maknuli iz balkanskih uvjerenja „o ovome se ne razgovara” ili „sramota”?
Napravili smo korak naprijed, jer barem kod današnjih roditelja postoji svijest da je o ovim temama potrebno razgovarati s djecom, ali nismo, u potpunosti, izašli iz tih obrazaca u kojima dominira sram i stigma kad govorimo o podučavanju djece o seksualnosti, tijelu, emocijama, ljubavnim vezama, itd..
Ono što je često uvjerenje u našem društvu je da će djeca sama naučiti o tim stvarima jer i nas nitko nije tome učio pa smo dobro ispali. Međutim, učenje „metodom vlastite kože“ za neke mlade može imati pogubne posljedice. Danas roditelji češće traže informacije, stručnu pomoć i edukacije nego prije trideset ili pedeset godina.
Međutim, mnogi i dalje osjećaju nelagodu jer ni sami nisu odrastali u obiteljima u kojima se otvoreno razgovaralo o tijelu, seksualnosti ili emocijama. Zato je važno normalizirati takve razgovore. Šutnja ne štiti djecu – samo ih prepušta nepouzdanim i često netočnim informacijama koje će pronaći na internetu, društvenim mrežama ili među vršnjacima. Otvoren razgovor gradi povjerenje i pruža im pouzdan izvor informacija.
Kad pričamo o razgovorima s djecom, vjerujem da je to jedna od većih stvari oko kojih se roditelji brinu. Kako znati kad krenuti?
Najbolji odgovor je – krenuti prije nego što mislimo da treba. Ne postoji jedan “veliki razgovor”. Djeca prirodno postavljaju pitanja od najranije dobi, a upravo su njihova pitanja najbolji pokazatelj da su spremna za razgovor. Važno je odgovarati iskreno, jednostavno i u skladu s njihovom dobi. Kako dijete raste, tako se i teme produbljuju i dodaje se više informacija. Roditelji ne moraju znati sve odgovore. Mnogo je važnije da dijete zna kako uvijek može doći pitati i da će naići na otvorene i dostupne roditelje i siguran prostor za razgovor. Otvorenost i dostupnost roditelja važniji su od savršenih odgovora.
Što je važno za odgojiti samopouzdano dijete koje zna postaviti granice?
Sve počinje od svakodnevnih situacija. Dijete treba naučiti da ima pravo reći “ne”, da se njegov osjećaj (odgovor) poštuje i da nitko nema pravo prelaziti njegove granice. Jednako je važno da nauči prepoznati i poštovati granice drugih. Samopouzdanje se gradi kada dijete osjeća da ga roditelji slušaju, ozbiljno shvaćaju njegove emocije i ne ismijavaju njegova pitanja ili strahove. Kada dijete zna da će kod kuće biti saslušano bez osude, lakše će potražiti pomoć i u ozbiljnijim situacijama.
Je li moguće preodgojiti sebe da budemo spremni za ovakve razgovore ako ih mi nismo imali kao dijete?
Moguće je. Mnogi današnji roditelji prvi put uče kako razgovarati o ovim temama upravo dok odgajaju vlastitu djecu.
Time prekidaju „šutnju“ o ovim temama, odnosno obrazac koji se često prenosio generacijama. Ne treba težiti savršenstvu i ne morate uvijek sve znati i imati odgovor na svako pitanje. Sasvim je u redu reći: "Ne znam odgovor, ali hajdemo zajedno pronaći informaciju." Takav pristup djeci pokazuje da je učenje cjeloživotan proces i da je sasvim OK nešto ne znati.
Koji bi bio vaš savjet svim roditeljima oko važnih razgovora?
Ne čekajte “pravi trenutak” jer on rijetko dolazi sam od sebe. Iskoristite svakodnevne situacije – pitanje koje dijete postavi, prizor iz filma, vijest ili objavu na društvenim mrežama. Upravo tada nastaju najprirodniji razgovori. Najvažnije je da dijete osjeti kako nijedna tema nije zabranjena i da zbog pitanja neće biti posramljeno ili kažnjeno. Kada roditelj ostane miran i otvoren, dijete uči da se o važnim stvarima razgovara, a ne šuti.
Prema vašem mišljenju, čega nam danas, kao društvu, najviše nedostaje, a što se odražava i na djecu i mlade?
Najviše nam nedostaje kvalitetna komunikacija i međusobno slušanje. Djeca danas odrastaju okružena ogromnom količinom informacija, ali to ne znači da imaju dovoljno prostora za postavljanje pitanja, odnosno kvalitetan i otvoren razgovor s odraslima. Ako roditelji, škole i zajednica ne otvore prostor za pitanja, taj će prostor ispuniti internet, društvene mreže ili vršnjaci, koji nisu uvijek pouzdan izvor informacija. Zato je ulaganje u razgovor i komunikaciju s djecom možda jedna od najvažnijih stvari koje možemo učiniti za mentalno zdravlje, sigurnost i samopouzdanje djece. Kada dijete zna da kod kuće može pitati bilo što, već smo napravili veliki korak prema njegovoj sigurnosti i zdravijem odrastanju.
Fotografije/Ilustracije: CESI, privatna arhiva
