Nakon turbulentne i dosta stresne godine, Larisa je odlučila da joj treba odmak i da godinu mora završiti sama sa sobom. Ona je taj svoj odmak shvatila doslovno i otišla je doslovno na drugi kraj svijeta – u Indiju gdje je provela tjedan dana na retreat-u koji opisuje kao jedno od najposebnijih iskustava u životu.
O Indiji, većina nas koji ju nismo imali prilike posjetiti imamo neko formirano mišljenje, a to je većinom da je kaotična, prljava, a mir je vjerojatno zadnja asocijacija koju bi povezali s njom.
Larisa Čišić, arhitektica koju možete bolje upoznati ovdje prvi put ju je posjetila prije deset godina. I, iako se zaljubila u zemlju – dojmovi su bili kaotični. “Moj prvi susret s Indijom bio je aerodrom na kojem su doslovno bile krave. Ništa nije radilo, nismo mogle promijeniti novce, a prva stvar koju su nam rekli kad smo došle bila je da moramo ići u unaprijed plaćeni taxi, u suprotnom bi nam to mogla biti zadnja vožnja. Nakon tog početnog šoka, iskustvo je bilo predivno, ali ne mogu reći da sam se većinu vremena osjećala mirno i sigurno.”
Unatoč tome, Larisa se u Indiju zaljubila i znala je da će se tamo i vratiti. Iako je proputovala veliki dio svijeta – Indija je uvijek ostala najposebnije putovanje i iskustvo, a ovaj put otišla je sama.
Spontana odluka o odlasku
“Godina mi je bila stresna. Dogodilo se jako puno stvari i baš sam osjećala da mi se previše toga nakupilo. Nisam se osjećala dobro i htjela sam nekako prerezati i ući u Novu godinu. Kako sam već prije doma radila ayurvedski detox i osjećala sam se stvarno fantastično nakon toga – pala mi je na pamet ideja da odem na retreat u Indiju. Nisam mogla prestati razmišljati o tome i počela sam istraživati gdje bi mogla otići i kako bi to izgledalo. Htjela sam ići sama i idealno vrijeme je bilo između Božića i Nove godine kad sam mogla ugasiti mobitel i ostaviti svoj Kunstmanir studio. Klijenti su relativno mirni u tom periodu i zaključila sam da si mogu i moram priuštiti potpuno isključivanje od svega poznatog. Karte sam kupila doslovno tri dana prije polaska i u tom trenutku nisam imala ni vizu. Ništa me nije previše zabrinjavalo i uspjela sam sve riješiti. Kad sam svom partneru rekla da idem samo me pitao “A ne postoji nešto bliže?”
Postoji naravno, i sličan program, isključivanje i detox po ovoj metodi mogu se pronaći već u Istri ili Sloveniji. Ali, ipak samo iskustvo Indije, daljina i činjenica da ova metoda tretiranja organizma ipak dolazi od tamo nisu ostavljali mjesta za odlazak u neki bliži centar.
Jug Indije kao suprotnost kaotičnom sjeveru
U svom prvom posjetu Indiji bila je na njenom sjeveru – gdje su smješteni najveći gradovi Mumbai i New Delhi koji je i najnaseljeniji grad na svijetu s najvećom stopom kriminala, beskućnika i siromaštva. Promet i sam način života je neopisivo brz i hektičan. Iako je iskustvo stvarno jedinstveno – u najmanju ruku nije za svakoga. S obzirom na to da se odlučila za retreat koji je lociran na jugu Indije u blizini grada Keralu, nije točno znala što očekivati. Iako je naravno istražila o mjestu na kojem ide – ipak je to Indija.
“Prvo iskustvo izlaska na aerodrom bilo je potpuno drugačije od prvog iskustva. Sve je bilo modernije, šarenije, osjećala sam se sigurno - mogla sam plaćati karticom, a promet i ulice nisu bile ni izbliza kaotične kao u mom prvom posjetu. Na jugu Indije osjeća se multikulturalnost i povijesno naslijeđe Arapa, Kineza, Nizozemaca, Portugalaca, koji su, nakon otkrića Vasca da Game, preko Kerale trgovali začinima, svilom, kokosima, metalima i sl. Ja sam odmah krenula prema svom resortu i na putu do tamo sam već shvatila te posebnosti. Ljudi si mogu priuštiti bolji život, nisam vidjela nijednog beskućnika i stvarno se osjeti da je život ovdje osjetno lakši. Indija je poznata po velikim razlikama između bogatih i siromašnih i gotovo nepostojanje srednje klase, a na jugu je to ipak drugačije.”
Nakon puta Larisa je došla u Prakriti Shakti i odmah se zaljubila u mjesto i zen koji je tamo osjetila. Sve je podređeno odmoru i rekuperaciji. Uz striktan raspored od kojeg nema odstupanja, cijeli dan je pomno osmišljen kako bi se maksimalno posvetili sebi.
Strogi raspored i potpuna briga o umu i tijelu
“Još prije dolaska, dobila sam raspored na kojem su pisale sve predviđene aktivnosti za taj dan. Od ranog buđenja, 3 masaže dnevno, jutarnje prakse mindfulnessa i pozdrava 5 elemenata, jutarnje joge, večernje relaksirajuće joge, pomno osmišljene sirove prehrane, check-ina s doktorima – misle stvarno na sve. Fokus je na oporavku tijela što posljedično dovodi i do oporavka uma. Vlada potpuni zen, mir i tišina. Nevjerojatno je isključiti se i biti posvećen samo sebi i svom zdravlju. Inače stvarno nisam jutarnji tip, ali tamo smo se svaki dan budili u 5:30, a do 9 sam već spavala. To stvarno radi čuda za cjelokupni organizam.”
Iako je neke aktivnosti teško rekreirati kod kuće, neke stvari kao što su prehrana, joga i davanje pažnje na mindfulness – mogu se ponijeti sa sobom.
“Bilo je nekih praksi koje su dosta neobične – kao što je zakapanje u blato i mazanje biljkom senfa, ali sve skupa mi je djelovalo jako prirodno i stvarno sam se osjećala nikad bolje. Znam da ne moraš otići na drugi kraj svijeta da bi se brinuo o sebi, ali i to pomaže.
Ovako smo stalno u nekoj žurbi i teško je staviti sve stvari sa strane kad znaš da su tako blizu. Ja sam imala neke nedoumice prije odlaska - što ako se nešto dogodi u firmi i trebat ću nešto riješiti i sto nekih drugih briga, ali kad sam došla znala sam da sam sad tu i da na ništa u regularnom, svakodnevnom životu ne mogu utjecati. Ispraznila sam glavu maksimalno i stvarno sam se preporodila. Ima osjećaj da sam se napunila za cijelu godinu i stvarno sam se vratila boljeg fizičkog i psihičkog stanja.”
Minimalno se ostaje tjedan dana, ali neki ostanu i mjesec – sve ovisi i potrebama, stanju organizma i naravno mogućnostima.
Nakon ovog iskustva nastavila je put u Kochi i još četiri dana uživala u tipičnim turističkim aktivnostima. Čini se kao savršena kombinacija puta. Solo putovanje bilo gdje je još uvijek malo tabu i samo se rijetki i oni najhrabriji odluče za tako nešto, ali nakon ovog razgovora moram priznati da mi zvuči kao iskustvo koje bi svima dobro došlo. Tjedan dana potpune posvećenosti sebi – bez distrakcija i buke. Zvuči ludo, ali kad malo bolje razmislimo tih tjedan dana, bez obzira gdje, trebala bi biti nužda da se oporavimo od svih stresova i napunimo energijom za sve što nas čega.