Kad smo zatrpani svime što poželimo i možemo kupiti barem dupe gotovo svega, sve češće vjerujemo da postoji nešto bolje ako samo nastavimo tražiti. Još malo skrolanja, još jedna stranica s rezultatima, još jedna preporuka u komentarima i možda ćemo pronaći savršenu stvar.
Maximizing tendency ponašanje potrošača
Taj obrazac ponašanja psiholozi nazivaju maximizing tendency, odnosno sklonost stalnom traženju najbolje moguće opcije. U pozadini je ideja da se negdje uvijek nalazi bolji proizvod, bolja cijena ili bolji izbor, samo ga još nismo otkrili.
“Ovakav način razmišljanja postao je gotovo zadani način konzumacije, posebno među mlađim generacijama. Razlog je jednostavan. Budžeti su često ograničeni pa svaka odluka mora biti promišljena, a istovremeno je ponuda veća nego ikada prije.”
Danas gotovo sve može biti bolje od nečega drugog. Jeftinije, brže dostupno, kvalitetnije ili popularnije. Zato se potraga rijetko kada završava brzo. Uvijek postoji još jedna opcija koju vrijedi provjeriti.
Istraživanja pokazuju da velik broj izbora često ne olakšava odluku nego je otežava. Umjesto osjećaja slobode javlja se preopterećenost. Umjesto sigurnosti javlja se sumnja.
“Čak i kada donesemo odluku, ostaje osjećaj da smo možda propustili nešto bolje.”
Ovaj fenomen poznat je kao paradoks izbora. Što više opcija imamo, to je teže biti siguran da smo izabrali ispravno.
Danas se to ne odnosi samo na kupovinu proizvoda. Isti obrazac vidimo kod odabira restorana, putovanja, posla, hobija i odnosa. Ideja da uvijek postoji nešto bolje lako narušava zadovoljstvo onim što već imamo.
Što svi imaju, ali bolje? Jeftinije?
Društvene mreže dodatno pojačavaju ovaj efekt. TikTok, Pinterest i sve češće alati umjetne inteligencije postali su mjesta na kojima ne tražimo samo inspiraciju nego i potvrdu da postoji bolja opcija od one koju trenutno razmatramo. Zbog toga odluke traju duže, a proces izbora postaje gotovo jednako važan kao i sam rezultat. Zanimljivo je da se sve češće ne radi o impulzivnoj kupovini nego o suprotnom ponašanju. Mladi potrošači ne kupuju odmah. Oni istražuju, uspoređuju i čekaju.
Za generaciju Z kupovina je postala proces u kojem je važno donijeti što pametniju odluku, a ne samo brzu.
Velik dio njih ne bi opisao sebe kao impulzivne kupce. Naprotiv, žele biti sigurni da su donijeli ispravnu odluku i da su svoj novac potrošili na najbolji mogući način, ali upravo u toj potrebi da se pronađe najbolja opcija skriva se nova vrsta problema jer se na online skrolanje i traženje idealne opcije troši sve više vremena.
“Sve više ljudi priznaje da uživa u samoj potrazi za proizvodom jednako kao i u njegovoj kupnji. Pronalazak savršene stvari na second hand platformi ili čekanje idealnog popusta postaje dio iskustva.”
Procjenjivanje vrijednosti?
Istovremeno se mijenja i način na koji ljudi procjenjuju vrijednost proizvoda. Više nije važno samo što kupujemo nego i zašto to kupujemo te što ta odluka govori o nama. Ljudi žele razumjeti priču iza brenda, način proizvodnje i vrijednosti koje stoje iza proizvoda i sve manje vjeruju klasičnom oglašavanju, a sve više iskustvima drugih ljudi.
Komentari, preporuke i iskustva stvarnih korisnika često imaju veći utjecaj od same reklame. Zbog toga se povjerenje sve više seli s brendova na zajednicu, a zanimljivo je i da se nakon godina digitalnog preopterećenja sve više ljudi ponovno okreće stvarnim izvorima preporuka. Razgovor s prijateljem, savjet prodavača ili iskustvo nekoga iz stvarnog života ponovno postaju važni, kao da su ikad i prestali biti?
I stvarno, kad razmislim, postaje sve teže donijeti odluku o kupnji, o bilo čemu. Nalazimo se u kasnom stadiju kapitalizma koji nam ne dopušta da budemo zadovoljni s onime što imamo, jer sve ostalo dva skrola dalje.
Jako rijetko ćemo pronaći savršeni odabir, to je gotovo pa nemoguće. Ali s tom usredotočenosti na stvari kad nas se gotovo svaku minutu online boravka “napada” s novim revolucionarnim proizvodima. Dobro je biti oprezan oko kupnje, ali kad to preraste u anksioznost onda je to nešto sasvim drugo.
Fotografije: Pinterest
